srpski english

Analize / Forsiranje Timoka

Forsiranje Timoka

Analize / Forsiranje Timoka

autor teksta
Zoran Panović | Nedeljnik 4. May 2017 | Analize

Srpska opozicija ima zabludu: da bi, da su izborni uslovi i atmosfera bili OK, Vučića pobedio neko u drugom krugu - Saša Janković, na primer. Teško. Ali, s druge strane, Vučićev rejting jednostavno nije normalan zajedno demokratsko društvo. Da bi držao rejting od pedeset odsto, logistika zahteva da Vučić stalno investira ogromne resurse i propagandne, u tu svrhu. To je veliki posao koji neurotizuje politički prostor. Vučićeva vlast jeste dobijena na izborima, ali je u duši „revolucionarna“ jer traži da se zaokruži na svim nivoima. Otuda Zaječar, Šabac i Čajetina deluju kao „slobodne teritorije“. Otuda i naprednjački mučni osećaj nakon lokalnih izbora u šest opština.

 

Vučić i njegovi „logističari“ mogli bi da pogledaju temeljnije kultni film Gorana Markovića „Majstori, majstori“ iz 1980. Godine: negde pri kraju filma direktorka škole koju glumi Semka Sokolović Bertok žali se starom drugu Miloju (Rade Marković) koji je metafora duboke države, da su sad ljudi (nastavni kadar) nezadovoljni, i to sad kad imaju sve uslove u „eksperimentalnoj školi“ za uzor, kad je ona uspela da napravi prestižnu školu, da izmeni projekat, da juri cement po celoj Jugoslaviji, da izvuče nastavnike i decu iz stare škole – straćare. I ona se sad čudi i sablažnjava što je Miloje šalje u penziju kad ona hoće i može da radi dalje na misiji i viziji. Onda je Miloje pita: „Koliko imaš odličnih – 60 odsto?“ Direktorka kaže „47“. А onda joj Miloje kao primer zdravog etatizma konstatacijom postavlja potpitanje: „Pa je l to normalno?“

Srpska opozicija ima jednu zabludu, a ona se svodi na iluziju – Potemkinovo selo - da bi, da su izborni uslovi i atmosfera bili OK, Vučića pobedio neko u drugom krugu – Saša Janković, na primer. Teško. Ali, s druge strane,Vučićev rejting je kao „broj odličnih“ u pomenutoj školi jednostavno nije normalan za jedno demokratsko društvo. Da bi držao rejting od pedeset odsto (za predsedničke izbore to je čak više od referendumske „kvalifikovane većine“ Mila Dukanovića), logistika zahteva da Vučić stalno investira ogromne resurse - i propagandne, u tu svrhu. To je veliki posao koji neurotizuje politički prostor.

Posle pedeset odsto i onaj beogradski rezultat deluje depresivno, iako je formalno odličan, ej, biti između 40 I 50 odsto. Vučićeva vlast jeste dobijena na izborima, ali je u duši „revolucionarna“ jer traži da se zaokruži na svim nivoima. Otuda Zaječar, Šabac i Čajetina deluju kao „slobodne teritorije“. Otuda i naprednjački mučni osećaj nakon lokalnih izbora u šest Opština.

Posle njih, Vučić nije održao „tradicionalnu“ vanrednu konferenciju za štampu, pa nije ni mogao da kaže da je I državi i njemu potrebno da ima sistemsku i ozbiljnu Opoziciju. Francuski izbori su nam pokazali na tren da smo i mi nekad bili bar približno srećna zemlja u smislu demokratskog ambijenta. I mi smo imali drugi krug (Tadić – Nikolić), sve sa nekom vrstom TV duela na RTS. Danas je u Srbiji drugi krug prokažen, iako je upravo on indikator demokratije. I Vučićeva pobeda u drugom krugu bila bi zdravija i tek bi u referendumskoj atmosferi mogao da kaže da ih je sve pobedio. I Makron i Le Penova imaće jaču pobedu u drugom krugu. Da je i u svom sistemu vrednosti bio konzistentan, Vučić je i posle zaječarskog poraza (pobedio ga je „Pokret za Krajinu“ Boška Ničića), morao da izađe na vanrednu konferenciju za štampu.

Vučić i dalje duguje TV sučeljavanje s liderima Opozicije, a Francuska je pokazala kako je to tako normalno pred prvi krug. Francuski birači su održali i lekciju iz izlaznosti ovim srpskim koje izgleda višepartizam i ne zanima preterano. Čuo sam se s prijateljima koji žive u Francuskoj i oni mi tvrde da tamo malo ko kaže „svi su oni isti“. Iz prostog razloga jer nisu isti. Rezultati francuskog prvog kruga (Makron 23,8 i Marin Le Pen 21,5), neodoljivo su nas podsetili na vreme kad smo i mi u Srbiji bili relativno normalni, na 2012, kad je SNS imala 24 a DS 22 procenta.

I kad je SPS bila „svoja na svome“. Da ne grešimo dušu, mediji jesu tada bili brutalno protadićevski (sem objektivnog Danasa, takav je bio ceo dnevni print), ali je neurotizacija društva generalno bila manja. А eto, sad nam je sudbina da biramo između Vučićeve „stabilnosti“ i Jankovićeve „pristojnosti“.

Nemojte da vas preterano raduje Ničićeva pobeda u Zaječaru. Iako on nije baš, što se krajina tiče, „Hajduk Veljko“, ona jeste simbolički bitna jer je Timok neka vrsta Rubikona (sto kaže mudri Šutanovac, može biti početak kraja bahate vlasti), ali daleko je to od „timočke bune“ koja bi povezala Srbiju horizontalno na nivou lokalnih opozicionih glavešina.

Prvo, neke bitne lokalne glavešine su s Vučićem, a slučaj Dinkićeve G17, koja je čak promenila ime u „Regioni“ pokazao je sve slabosti te opcije. Tu ne treba mešati modalitet „saveza slobodnih gradova“ koji može da funkcioniše kao opozicioni front, ali je te „baklje slobode“ posle teško uvezati u homogenu opciju, ne samo zbog liderskih sujeta već i iz prostog razloga što su regioni i gradovi po definiciji sebični pa je „ravnomerni regionalni razvoj“ jedna vrsta utopizma. Kad je Fiat stigao u Kragujevac, kad je tamo otvorena Plaza, kad je u tom gradu bez prave reke čak i vaterpolo počeo da se igra, mislite da je Verka i novozaposlene mnogo zanimalo kako je u Priboju ili u Zaječaru?

Foto: Nebojša Babić 

Posle nametnutog rejtinga u stilu Sergeja Bubke, i pobedničkih 32 i kusur odsto u Kosjeriću za SNS deluje deprimirajuče, iako je to astronomski pomak u odnosu na parlamentarni skor SNS 2012. Pa i prividno strahovitih 42 i kusur u Vrbasu za SNS je lošije od beogradskog rezultata na upravo završenim predsedničkim izborima, a koji se inače smatra alarmantnim toliko da Vučić dogodine za prestoničko odmeravanje snaga mora vaditi keca iz rukava, mora obletati oko šapićevaca i đilasovaca, ne bi li izbegao da mu jankovićevci nadgledaju Belgrade Waterfront. Dragan Đilas je, priča se, uspeo da zasada izbegne sudbinu Tasovca, pa mu je zato i rejting ojačao. Javlja se i nostalgija. Uprkos podzemnim kontejnerirna.

Milan Stamatović je pokazao regionalnu snagu u Kosjeriću sa skoro 12 odsto, ali je interesantno da predsednik najveće turističke opštine u Srbiji svoju agendu više zasniva na dverjanskom panslavizmu, pansrpstvu i crkvenjaštvu. Prave Dveri su kolabirale u Kosjeriću tako da im je možda bolje da sudbinu potraže u „ukrupnjavanju“ – u integrisanju građanske desnice jeremićevskog tipa. Moguće da će zbog izvesne kažnjenosti SNS i potrebnih analiza koje najavljuje istaknuti naprednjak Vladimir Đuka–

nović, parlamentarni izbori biti „što kasnije“ (čak možda i meni ispune staru želju i budu za „ustavotvornu skupštinu“), ali je izvesno da imperativ rejtinga od 50 odsto počinje da pokazuje sve mane i postavlja se pitanje zašto je on uopšte trebao Vučiću, kad je mogao lepo da profiliše partiju i da komotno koaliciono sprovodi reforme. Čini se da je propuštena šansa i za Vučića i za Srbiju da SNS bude jedna velika LDP. Čeda bi sigurno pomogao.Visok rejting u Vučićevom slučaju ne znači i konsenzus za reforme u socijalnoj strukturi društva. Naprotiv, društvo se polarizuje po starim matricama sa perverznim dodacima - ipak više dosmanlija kod Vučića nego julovaca u Opoziciji.

S vremenom su Slobodan Milošević socijaliste i Vojislav Šešelj radikale odveli u baasističku varijantu nalik tipu sadamovsko-asadovske partije, dok sad Vučić bez vidnije potrebe od SNS umesto mega–LDP (kakvu bi sigurno podržala i Latinka Perović, a to bi vredelo više od svih onih 650 potpisnika), pravi srpsku varijantu Stranke pravde i razvoja – turski: Adalet ve Kalkinma Partisi, skraćeno AKP.

Trebaće Vučiću mnogo veštine i samokontrole da izbegne rizike erdoganizacije vlasti u srpskim uslovima i da otvori dijalog u Srbiji netrpeljivosti. Da bude „pristojan po Jankovićevim kriterijumima. A da ne iznervira Vulina. Mogu li, kao znak popušene dijaloške lule mira da naprednjaci na primer odigraju revijalnu utakmicu u malom fudbalu sa Jankovićevim „Pokretom“ kad se on bude konstituisao kao što su radikali i SPO na primer odigrali dobar opozicioni derbi ranih devedesetih, pa su se u sportskom dvoboju našli radikal Vučić i Vladimir Gajić (tada SPO; danas RIK). Jedan u dresu Intera, drugi u dresu Argentine.

Umesto partokratije, SNS je pre polikratija  kroz pluralizam polova Vučić ima instrument za stalnu konsolidaciju moći. Pluralizam polova pokazuje da je moguće da u jednoj partiji budu i „CIA“ i „KGB“ kandidati za premijera. Rekonstruisanu vladu Vučić će kao predsednik države pre kontrolisati mehanizmom bilateralnih relacija sa ministrima nego pukim delegiranjem moći na tehničkog premijera. Biće interesantna pozicija SPS. S jedne strane, bude li jačala, Opozicija će shvatiti organsku potrebu za SPS. Ali ta SPS će sve više biti na putu „zajedničke liste“ sa SNS, jer ako je Radovan Karadžić maltene u Hagu postao nezavisni socijaldemokrata (zbog Dodikove politike dakako), tako je i Dačić sve bliži da bude naprednjak, jer u kampanji za aprilske predsedničke izbore i on i SPS su se stvarno ponašali po principu „srce na teren“. Moze li se reprogramirati „softver Ružić“, ili je on već dobro programiran, ostaje jedno od bitnih pitanja rekonsolidacije srpskog višepartizma.

Primetili ste da je bivši predsednik DS Bojan Pajtić u poslednje vreme aktivniji čak i od akademika Dušana Teodorovića. Njegovo priznanje da se na neki način ogrešio o Šutanovca atipično je za raskolničku kulturu DS. Šutanovčeva DS ipak je dobro promenila političku DNK. Na izborima u pet lokalnih samouprava svuda su dvocifreni. Sa podrškom Saši Jankoviću vakcinisali su se od drugosrbijanskih talibana.

Janković je zahvalio Demokratskoj stranci za podršku na izborima održanim 2. aprila i izrazio uveгеnје da će i ubuduće sarađivati: „Verujem da možemo da pokažemo da ćemo raditi zajedno. Očekujem da ću biti strateški partner DS“, rekao je Janković pre neki dan na sednici Glavnog odbora DS u beogradskom Centru „Sava“. To je bio džentlnienski gest, ne samo zbog velike političke i tehničke pomoći DS već i zato što je Janković malo zaličio i na Hruščova na beogradskom aerodromu maja 1955. jer su razne pristalice koje su stale uz Jankovića uputile ranije prema Draganu Šutanovcu mnoge maliciozne reči, učeći pameti članove DS koga da biraju. Opoziciona Srbija ponovo mora da traži ono što je olako prokockala – veliku Demokratsku stranku koju je stvorio Boris Tadić. I koja je olako zanemarena zarad „dvorske politike“, zarad udovoljavanja Malovićki da reformiše pravosuđe i Homenu da nađe Dražu. Možda će se ponovo morati miriti i sa SPS, samo u drugim bolovima, kojih sad može biti vise od dva.

Ро rečima bivšeg zaštitnika građana na GO DS, kroz tu saradnju njega i DS može da se pokaže da Srbija „nije prokleta zemlja“ i da njeni građani „nisu osuđeni na ponižavanja koja im se svakodnevno dešavaju“.

Što se tiče mogućih vanrednih parlamentarnih izbora dogodine i saradnje Jankovića i DS, izgleda da bismo najbolje dokazali da nismo „prokleta zemlja“ tako sto bi opoziciju u Srbiji mogao da uozbilji samo „turski cenzus“ od deset odsto. Pa ako studenti žele da pomognu opoziciji, ponavljam tu molbu. onda bi pred naredne izbore mogli da iznesu takav zahtev na nekim novim demonstracijama. I to mogu da napišu na transparentima ako Zoran Živković uspe da ih uvede na balkon Skupštine. I to sa podzahtevom da „deset odsto“ ne važi za koalicije već samo za pojedinačne partije.

Janković će izgleda stvarno formirati politički pokret. Možda je to i dobar odgovor na pretpolitičko stanje u Srbiji i rašireni antipartizam. Posle Srpskog pokreta obnove i Pokreta radnika i seljaka, koliko znam, to će biti treći pokret s tim imenom u sebi. Mada, verovatno sličniji Deposu, samo više možda levocentristički nego desno građanski. „Ne vidim zašto Nova stranka ne bi bila uz nas“, rekao je lider pokreta u nastajanju, mada ima pristalica koji ne vide jasan razlog zašto Janković ne bi bio u Novoj stranci. Makar Živković postao počasni predsednik. N

 

 

Komentari

Poštovani pre kontaktiranja najljubaznije vas molimo da se upoznate sa našom politikom o privatnosti.

Analize
RTS is conducting a sophisticated pro-Russian campaign
RTS is conducting a sophisticated pro-Russian campaign

The pro-Putin and anti-Western narratives are promoted through all government-co...

Zašto narod glasa za partije čijim radom je nezadovoljan?
Zašto narod glasa za partije čijim radom je nezadovoljan?

Drukčiji je pak status naroda koji u istraživanjima javnog mnenja iskazuje nez...

Novi izbori u Beogradu - Pokret vs Front
Novi izbori u Beogradu - Pokret vs Front

Trećeg marta je i zvanično istekao rok za konstituisanje Gradske skupšt...

Vučić nagoveštava da će lokalni izbori u Beogradu biti ponovljeni
Vučić nagoveštava da će lokalni izbori u Beogradu biti ponovljeni

Najnoviji prevremeni izbori u Srbiji nikako se ne mogu nazvati “fer i po...

EU prepoznaje licemerje vlasti u Srbiji
EU prepoznaje licemerje vlasti u Srbiji

Deklaracija usvojena na najnovijem samitu EU-Zapadni Balkan jasno je pokazala da...

demostav
NAJČITANIJE
Ko koliko zarađuje u Evropi
Ko koliko zarađuje u Evropi

Plate  zaposlenih u  Srbiji među najnižima u regionu i Evropi Prose...

NATO od Srbije udaljen tri godine
NATO od Srbije udaljen tri godine

  U svakom društvu, postoje teme koje se radije preskaču. Određen...

Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane
Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane

Na ulice Tirane je 13. maja izašlo više desetina hiljada ljudi koj...

Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat
Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat

  U junskom istraživanju crnogorskog Centra za demokratiju i ljudska pr...

Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja
Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja

* Pomeranje zadatih rokova za završetak deonice Preljina - Požega je u...

2024. Sva prava zadržana.
Zabranjeno je svako kopiranje sadržaja sajta.

UŽIVO
Ovaj sajt koristi "kolačiće" kako bi se obezbedilo bolje korisničko iskustvo. Ako želite da blokirate "kolačiće", molimo podesite svoj pretraživač.
Više informacija možete naći na našoj stranici Politika privatnosti