srpski english

Analize / Konrad Adenauer - principi

Konrad Adenauer - principi

Analize / Konrad Adenauer - principi

autor teksta
| www.konrad-adenauer.de 20. Apr 2017 | Analize

Zapadna integracija

Konrad Adenauer je procesom Zapadne integracije krenuo sasvim novim, revolucionarnim putem za nemačku spoljnu politiku, još od osnivanja Rajha, 1871. godine. Njegova politika Zapadne integracije obuhvatala je dva elementarna procesa: Spajanje Zapada sa Saveznom Republikom Nemačkom u bezbednosnopolitičko-vojnom pogledu, kao i Zapadnu integraciju, dakle process ujedinjenja zapadno orjentisanih demokratija Evrope.

Spremnost za dijalog

Adenauer se štitio od toga da okreće Istok protiv Zapada, spazivši značaj jedne druge delotvorne komunikacije za spoljnu politiku Nemačke – dijaloga sa Moskvom. Otpočinjanje diplomatskih odnosa koje je Konrad Adenauer video kao prvi korak ka normalizaciji nemačko-sovjetskih odnosa, najavio je već 1954. godine kao neizostavan.

Slabosti zapadne Demokratije

Moramo stvoriti Evropu kako bismo ujednačili slabosti zapadnih demokratija

Društveni pluralizam, redovni izbori, stalna smena vlasti i opozicije jesu permanentni izvori opasnosti po stabilnost zapadnih društvenih uređenja. Oni štite od momenta dezintegracije od strane monolitski oformljenih političkih struktura komunistički uređenih državnih organa. Dezintegraciji se mogu suprotstaviti zapadne demokratije samo jednom što je moguće kompaktnijom politikom udruživanja.

Ponovno ujedinjenje

Adenauerov cilj bio je da se cela slobodna Nemačka ukotvi u krug zapadnih demokratija, a ne da ponovno ujedinjenje bude cilj za sebe. Prednost nad jedinstvom po svaku cenu za Konrada Adenauera ima sloboda; vojno-bezbednosni doprinos je u službi obezbeđivanja slobode. Slobodno samoodlučivanje svih Nemaca u mirnoj Evropi treba da dovede do ujedinjenja. Adenauer je shvatio da je to dug proces. Za njega je pitanje bila samo dužina tog procesa, nikada da li je to pravi cilj. 23 godine nakog njegove smrti, dogodio se uspeh: Adenauerov put ka rešenju koji je ujedinio nacionalne, evropske i atlantske momente, dostigao je svoj cilj 1990. godine.

Adenauerova računica

Njegova računica išla je u pravcu da Nemačka od političkog objekta treba da postane saodlučujući subjekat, kojim se istovremeno otvara nemačko pitanje za rešenjem slobode. „Bedem pred crvenom poplavom“ može da istraje samo kada su unutrašnji odnosi u Nemačkoj, kao i u Evropi konsolidovani i stabilni. Ovde na vidik izlaze Adenauerovi unutrašnjopolitički koncepti. Bio je siguran, da „kada se više ne može garantovati unutrašnja sigurnost, onda i spoljna sigurnost dolazi pod znak pitanja“.

Modernizacija

Era Adenauera bilo je vreme izgradnje i modernizovanja slobodnih delova Nemačke. Kao što je mnoge stvari pokrenuo kada je svojevremeno bio gradonačelnik Kelna, u vreme kada je bio savezni kancelar pokrenuo je i mnoge političke inovacije, kako u unutrašnjoj tako i u spoljnoj politici.

Novo strukturisanje partijskog sistema

Jedna od najvažnijih Adenauerovih dugoročnih inovacija za istoriju Savezne Republike Nemačke jeste spajanje razdvojenih političkih stranaka na desni centar Vajmarske republike i na veliku Narodnu partiju čime se premostilo sekularno razilaženje katolika i protestanata. On je u Hrišćansko-demokratskoj uniji objedinio lager preduzetnika, zanatskog srednjeg sloja, poljoprivrednika i delove industrijskog sloja u jedan zatvoreni front, i pored klasnih suprotnosti koje su pre oba svetska rata bile nepomirljive. Ovo je bio istorijski jedinstven proces u istoriji nemačkog društva. Pod vođstvom Adenauera nastala je Unija od CDU (Hrišćansko-demokratske unije) i od CSU (Hrišćanko-socijalna unija), kao ogroman politički lager kojem su se pripojile manje konkurentske političke stranke: konzervativna Nemačka partija, Stranka izbeglica – Blok proteranih i obespravljenih, ponovno osnovan Centar i Bavarska partija. Time su CDU i CSU sprečile jačanje nationalističke partije.

Socijalna tržišna privreda

Pored toga, Adenauer je uspeo da za moderan koncept Ludviga Erharda o socijalnoj tržišnoj privredi pridobije prvobitne hrišćanske Socijaliste u CDU. Spoj socijalne odgovornosti i tržišne privrede stvorio je osnovu za efikasno preduzetništvo, obezbedio je privredi razvojne mogućnosti koje su bile neophodne za ponovnu izgradnju zemlje. Bez socijalne tržišne privrede i ekonomskog rasta („privredno čudo“) sigurno da se izgradnja, socijalno i ekonomsko podmirenje proteranih, prevazilaženje masovne nezaposlenosti, izgradnja socijalnih stanova, i prilog za odbranu, ne bi mogli desiti.

Funkcionalni sistem vladanja

Kroz dugu borbu sa nemačkim socijaldemokratama Adenauer je naučio Nemce tome da fundamentalne konflikte između vladajuće većine i jake opozicije shvate kao pripadajući deo demokratske kulture dijaloga. Važna tekovina za Adenaera nije bila velika kolacija CDU/CSU i SPD već tesna većina koalicione vlade koja jeste doprinela da demokratija u Nemačkoj dobije neophodnu stabilnost. Posle kritičnih prvih godina rezultirale su njegove obe pobede na izborima 1953. i postizanje apsolutne većine CDU i CSU na saveznim izborima 1957. godine dugoročnim konsolidovanjem saveznih nemačkih političkih stranaka i vladajućeg sistema.

Kancelarska demokratija

Adenauer je, isto tako, masivno doprineo izgradnji države Savezne Republike Nemačke. Pri izgradnji države bilo je važno raspodeliti moć između saveza i pokrajina, između nemačkog Bundestaga i savezne vlade, između saveznog kancelara i kabineta – kroz Osnovni zakon (ustav). Balansiranje različitih težina i moći potrebno je kroz praksu pokazati tj. potvrditi. Svojim stilom vladanja Adenauer je dugoročno trasirao kancelarsku demokratiju.

Modernizacija kroz socijalne reforme

Socijalne reforme Konrada Adenauer obeležile su modernizaciju nemačkog društvenog sistema. Ovo opovrgava kliše jednog konzervativnog političara skoncentrisanog samo na Rajnsku oblast, koji je mislio na ponovno uspostavljanje odnosa Vajmarske republike („teza o restauraciji“). U stvarnosti, enormne su inicijative koje je pokrenuo Adenauer. I pored snažnog otpora u sopstvenim koalicionim redovima, uspeo je da sprovede 1951. godine paritetsko saodlučivanje u Montanskoj industrijskoj uniji. Septembra 1952, izglasan je zakon o izjednačavanju opterećenja kojim su obeštećeni svi oni koji su za vreme tj. zbog rata, proterivanja ili promene valute bili izuzetno pogođeni gubicima. Istovremeno, ovo je bio početak sveobuhvatnog Socijalnog programa, najavljenog u Vladinoj deklaraciji, 1953. Za vreme drugog i trećeg izbornog ciklusa, Adenauer je doneo čitav niz novih sistemskih zakona koji su i danas noseći stubovi nemačkog socijalnog sistema. Ovo se, u prvom redu, odnosi na 1957. godine uvedene dinamičke penzije vezane za bruto-zaradu za radnike i zaposlene, ali i na zakonom obezbeđen zdravstveni novac za radnike, na pomoć starim licima poljoprivrednicima, na zakon o zdravstvenoj brizi zanatskih radnika iz 1960, i na savezni zakon o socijalnoj pomoći iz 1961. Već 1955. počelo se sa isplatom dečje pomoći za treće dete od strane države, a od 1961 – za drugo dete.

Spoljnopolitičke inovacije

Zapadnom integracijom Konrad Adenauer ponudio je jedan, od osnivanja Nemačkog rajha 1871 godine, potpuno novi, čak revolucionarni put nemačke spoljne politike. Posle ekscesa nacionalsocijalističke diktature, Adenauer je želeo da bar zapadni deo Nemačke učini uračunljivim partnerom za susedne države. Mlada Savezna Republika Nemačka trebalo je da isprati sada sve one vrline i čestitosti koje je u prošlosti sâma gazila: poštovanje međunarodnih granica, linearnost spoljnopolitičkih principa, pridržavanje i sigurnost prihvaćenih međunarodnopravnih obaveza. Uz odbrambenu podršku Nemačke, Adenauer je stvorio preduslov za formiranje savezne vojske u demokratskoj državi, koja je, istovremeno, postala deo Alijanse (NATO, ZEU). Adenauerovo iniciranje da se ujedini Evropa položilo je kamen-temeljac političkoj i ekonomskoj integraciji u Evropskoj uniji. Pomirenje sa Francuskom, koje se krunisalo 1963. godine potpisanim Sporazumom o nemačko-francuskom prijateljstvu, Sporazum o ponovnim dobrim odnosima sa Izraelom iz 1952, i Londonski sporazum o dugovima iz 1953, utrli su put ne samo Saveznoj Republici Nemačkoj za njen povratak u Međunarodnu zajednicu već su utemeljili i nepromenjene važeće fundamente nemačke spoljne politike.

Socijalna tržišna privreda

Sa ekonomskom i valutnom reformom od 20. juna 1948, uvedena je socijalna tržišna privreda kao ekonomsko i društveno uređenje u zapadno okupirane zone Nemačke. U osnovi ove koncepcije su etički, filosofski i hrišćanski pogledi, kako bi se „princip slobode na tržištu mogao spojiti sa socijalnim uravnoteženjem i uobičajenom odgovornišću pojedinca prema zajednici“ (Ludvig Erhard). Ova koncepcija predstavlja „treći put“ između nesavladivog kapitalizma i socijalističke planske privrede.

Duhovni „očevi“

Duhovni „očevi“ socijalne tržišne privrede su, pre svega, Ludvig Erhard, a naročito Franc Bem, Fridrih A. Luc, Fric V. Majer, Leonard Mikš, Alfred Miler-Armak, Vilhelm Repke i Aleksandar Ristov. „Koncept socijalne tržišne privrede je primarno vezan za vrednosti i to za slobodu individue“ (Egon Tuhtfeld). Sloboda je osnova pluralističkog društva i omogućava pojedincu da se ostvari u skladu sa individualnim željama i predstavama. Sloboda, međutim, nije bezgranična. Socijalna izobličenja laissez-fair-liberalizma 19. veka su pokazala da jedno ljudsko dostojanstveno uređenje ne može da postoji samo od sebe već mu je neophodna svesna politička kreacija. Neophodna je državna regulatorna politika koja će u toj meri ograničiti manevarske prostore za donošenje odluka i pregovaranja kako ne bi došlo do konflikta sa opštim interesima i na uštrb slobode drugih.

Uzor

Socijalna tržišna privreda određena je pravilima konkurencije. Konkurentski tržišni proces obezbeđuje da proizvodnja bude efikasna, da dohodak i profit budu raspodeljeni isključivo po učinku. Konkurencija među preduzećima podstiče inovacije i tehnički napredak, a konzumenta stavlja u središte ekonomskog procesa. Politička i ekonomska moć time se konsekventno ograničavaju. Ipak, konkurencija ima jednu imanentnu tendenciju da se kroz kartele, koncentraciju i monopolizaciju samouništi. Stoga je na državi da se pobrine da kroz neophodne pravne i organizacione uslove obezbedi funkcionalnu konkurenciju. Tome pripadaju, pored zakona o sprečavanju konkurencije, garancija privatnog posedovanja, pravila jemstva, ugovorne i slobode poslovanja, stabilnost valute, otvoren pristup tržištu, kao i konstantnost ekonomske politike.

Socijalna ravnoteža

Socijalnoj tržišnoj privredi integralno pripada, ali supsidijarno – socijalna naknada. Odnosno, socijalnopolitičkim merama mora se obezbediti dostojanstven ljudski život onima koji ne mogu da budu deo konkurentnog procesa na tržištu i koji ne mogu sopstvenim snagama da obezbede svoju egzistenciju. Međutim, time se ne sme opteretiti celokupna ekonomska efikasnost. Individualni podsticaji, lična inicijativa, preventiva i samoodgovornost moraju se održati.

Samoograničavanje države

Državna regulatorna politika mora se rukovoditi dugoročno postavljenim zakonskim, institucionalnim i normativnim okvirima, odnosno njome ne sme upravljati ekonomski proces. Država mora da ima snagu da sama sebe ograniči i pruži otpor stalnim pojedinačnim intervencijama.

Hrišćansko-demokratska unija (CDU)

Adenauer pripada suosnivačima CDU, i imao je ideju da u jednoj interkonfesionalnoj partiji premosti verski uslovljene protivurečnosti. Pod njegovim vođstvom, kao saveznim predsednikom od 1950. do 1966. godine, CDU se razvila u narodnjačku partiju.

Narodnjačka partija

Narodnjačka partija CDU organizaciono je odgovarala tipu stranke sa počasnim članovima, izraženog federalnog karaktera. Pokrajinski odbori su imali izuzetan značaj oduvek, i kontrolisali su izbor kandidata za pokrajinske i savezne izbore. Partija se finansirala, a i kampanje, isključivo iz priloga; članarine skoro da nisu imale težinu. Uska povezanost sa predpolitičkim prostorom – udruženjima, grupama i crkvama vezano za ostvarivanje kontakta sa biračima i regrutovanje političke elite bila je vrlo značajna. Centralni programski uzori koji su sprovedeni kroz uspešnu vladinu politiku, bili su važni elementi sjedinjavanja i opstajanja: socijalna tržišna privreda kao osnova za ponovnu izgradnju Nemačke, blagostanje i socijalnu ravnotežu, Zapadna integracija kao vrednosno artikulisana spoljna i bezbednosna politika, kao i svest o stranci kao evropskoj partiji i partiji nemačkog ujedinjenja.

Komentari

Poštovani pre kontaktiranja najljubaznije vas molimo da se upoznate sa našom politikom o privatnosti.

Analize
RTS is conducting a sophisticated pro-Russian campaign
RTS is conducting a sophisticated pro-Russian campaign

The pro-Putin and anti-Western narratives are promoted through all government-co...

Zašto narod glasa za partije čijim radom je nezadovoljan?
Zašto narod glasa za partije čijim radom je nezadovoljan?

Drukčiji je pak status naroda koji u istraživanjima javnog mnenja iskazuje nez...

Novi izbori u Beogradu - Pokret vs Front
Novi izbori u Beogradu - Pokret vs Front

Trećeg marta je i zvanično istekao rok za konstituisanje Gradske skupšt...

Vučić nagoveštava da će lokalni izbori u Beogradu biti ponovljeni
Vučić nagoveštava da će lokalni izbori u Beogradu biti ponovljeni

Najnoviji prevremeni izbori u Srbiji nikako se ne mogu nazvati “fer i po...

EU prepoznaje licemerje vlasti u Srbiji
EU prepoznaje licemerje vlasti u Srbiji

Deklaracija usvojena na najnovijem samitu EU-Zapadni Balkan jasno je pokazala da...

demostav
NAJČITANIJE
Ko koliko zarađuje u Evropi
Ko koliko zarađuje u Evropi

Plate  zaposlenih u  Srbiji među najnižima u regionu i Evropi Prose...

NATO od Srbije udaljen tri godine
NATO od Srbije udaljen tri godine

  U svakom društvu, postoje teme koje se radije preskaču. Određen...

Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane
Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane

Na ulice Tirane je 13. maja izašlo više desetina hiljada ljudi koj...

Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat
Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat

  U junskom istraživanju crnogorskog Centra za demokratiju i ljudska pr...

Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja
Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja

* Pomeranje zadatih rokova za završetak deonice Preljina - Požega je u...

2024. Sva prava zadržana.
Zabranjeno je svako kopiranje sadržaja sajta.

UŽIVO
Ovaj sajt koristi "kolačiće" kako bi se obezbedilo bolje korisničko iskustvo. Ako želite da blokirate "kolačiće", molimo podesite svoj pretraživač.
Više informacija možete naći na našoj stranici Politika privatnosti