srpski english

Kolumne / Udvorički gen

O šlihtarama

Srbija kroz "Spasiba Putine" pokušava da pronađe svoju "Danke Dojčland" posle prepeva Braće Bajić ne smemo da se mnogo ljutimo na sudbinu, tešimo globalnim zaverama i teorijom Semjuela Hantingtona.

Udvorički gen

Kolumne / Udvorički gen

O šlihtarama

Srbija kroz "Spasiba Putine" pokušava da pronađe svoju "Danke Dojčland" posle prepeva Braće Bajić ne smemo da se mnogo ljutimo na sudbinu, tešimo globalnim zaverama i teorijom Semjuela Hantingtona.

autor teksta
Zoran Panović | Demostat | Beograd 9. Jul 2019 | Kolumne

Teško da u Srbiji ima mnogo slobodno-lebdeće inteligencije u smislu kako ju je odredio Karl Manhajm, a što znači da je intelektualac onaj koji je strukturalno nezavisan da može formulisati kritički odnos prema svom ambijentu. U svetu, a u Srbiji pogotovo, teško se može biti strukturalno nezavisan i od države i od tržišta. To su glavni preduslovi da se oduprete izazovima udvorištva. Koje nije samo prema Vučiću, već i prema svakom obliku naroda, pa je udvorištvo i podilaženje pobunjenom narodu. Tek nema dovoljno one Gramšijeve organske inteligencije koja bi formulisala interes klase, posebno jer je danas teško odrediti alternativni interes. Tabloidi preuzimaju ždanovljevsku matricu. Srbija je razoreno društvo saznajnog deficita. Kod nas dominira model poluintelektualca - najamnika. Sistemski se izbegava raspava o devedesetim i genezi srpskog debakla. Tako je bilo i za ovaj Vidovdan što je tek prošao.

Jedan intelektualac je poznih osamdesetih rekao da je Milošević veći Srbin i od Mihiza. I mnogi su poverovali.

Za ovih sedam godina vlasti skupila se obimna antologija udvorištva upućena Aleksandru Vučiću. Fudbalskim menadžerima, glumcima, novinarima, stranačkim kolegama i koalicionim partnerima Vučič je davao snagu kad su oni posustajali, pokazivao im put, ali i pokazivao da ima muda. Uz korupciju gotovo religioznog karaktera, uz endemsku hipokriziju i paranoju, udvorištvo je sigurno jedna od bitnijih odrednica negativnog nacionalnog karaktera - mentaliteta. Čim čujete da vam neko kaže da Vučić nije samo političar već i državnik, to vam je indikator da se radi o udvorici.

Režimski agitprop radi na monumentalizaciji lika i dela vođe, ali da nema udvoričke klime i tradicije u narodu, to bi sigurno teže išlo. Interesantan je taj mehanizam potuljenog udvorištva: Prvo se vođa izviče, da bi se kasnije zbog novog vođe bacio u blato, i na kraju se čak pojavi nostalgija za odbačenim vođom. Znam ljude koji su bili 1989. na Gazimestanu, koji su takođe izvikali Miloševića (nije (Kara)Đorđe, ne može da dođe, pa je Slobu poslao narodu), da bi ga brzo odbacili jer su shvatili da ne bi znali šta je bilo juče, da te nije Draškoviću Vuče, pa su tražili od Koštunice da ih spasi iz ludnice. Čak i kad je bio demokratski poriv, on je bio uslovljen vođom.

Uvek treba čitati iznova Milovana Đilasa: Među mnogim lucidnim stvarima koje je napisao, za ovu temu je bitna analiza ovdašnjeg mentaliteta koji nije pogodan za izgradnju demokratskog uređenog društva zapadnog tipa, ali nije pogodan ni za klasičnu diktaturu, jer kao što javašluk sprečava upodobljavanje sa, na primer, briselskim EU kriterijumima, tako javašluk ne pogoduje ni diktatiri. Otuda su nam demokratije burazerske i dogovorne, a diktature liberalne. Dva najveća srpska satirična talasa u modernom dobu desila su se za vreme vladavine Miloševića i Vučića. Kažu da je ovaj EXIT pod Vučićem najatraktivniji. 

Obožavanje srpskih vođa dovodi i do bizarnih situacija: Jedna mlada aktivistkinja SNS istetovirala je negde 2017. na ruci A. Vučić i uzburkala strasti u Srbiji. Rekla je da je taj čin izraz njenog poštovanja prema lideru i njegovim idealima o modernoj Srbiji. Ali, verovatno mlada dama nije znala da je na razmeđu dva milenijuma jedan delija iz Valjeva na leđima istetovirao Aleksu Jokića, dugogodišnjeg Vučićevog glavnog kadrovika i bitnog socijaliste iz vremena Mirka Marjanovića.

Taj tip iz Valjeva hteo je da istetovira još jednog bitnog socijalistu iz valjevskog kraja - Milomira Minića, ali je ovaj bio zauzet da pozira, a nije mu bilo lako naći ni poster da se uzme mustra. Na koži tog Valjevca bili su i Sloba i Mira, i njujorški Kip slobode i Sveti Nikola.

Proopaganda u Srbiji prilično je precizna u udvorištvu i kad su sitni detalji u pitanju. Pre neki dan na nekoj prorežimskoj TV gledam prilog o nekom efikasnom sredstvu za brisanje grafita sa beogradskih zidova. Demonstracija na licu mesta. Ne, srećom, nije prebrisan nijedan bitan prestonički grafit tipa Ribolovci motike u ruke?, Pihtije idu s godinama ili I postpankeri su pankeri, već baš grafit Jeremić - izdajnik. Da se vidi šta narod piše, a vlast kulturno briše. Briše se efikasno i napisano o predsedniku države, ali se taj čin brisanja ne vidi u TV prilozima.

Tetovaže kao i grafiti dekodirale su Srbiju: Ako se sećate sjajnih trojki Milana Gurovića postignutih protiv američke reprezentacije u Indijanopolisu 2002, morate se sećati i njegovih velikih partija iz Gudijer lige pa i Čiče - Draže Mihailovića na njegovom ramenu i drame zbog zahteva iz Zagreba i Sarajeva da ne igra u tim gradovima zbog tetovaže. A sećate li se Srebrnog letača (Marvelovog superheroja) koga je istetovirao još jedan izuzetan košarkaš - Željko Rebrača?

Čuo sam i urbanu legendu da je lekar nekom dedi u zapadnoj Srbiji tokom vizite rekao - vidim da ste voleli jednu Olju pa ste joj i ime istetovirali na osetljivom mestu, na šta je deda odgovorio: E, moj doktore, tu je nekad pisalo puno pozdrava iz Prijepoolja. Na primer, znam čoveka koji je poznih sedamdesetih na služenju vojnog roka u Ogulinu hrabro istetovirao JNA - 1804. što se tada smatralo velikosrpskim nacionalizmom.

Vučićje je 2017. kao svež predsednik države u populističkom maniru dobio uveravanja da je A. Vučić istetovirala divna devojka i na neki način joj je obećao da se neće postideti.

Predsednik opštine Obrenovac Miroslav Čučković, pre neki dan je objavio na Tviteru da će predložiti da se novi most preko Save, na Koridoru 11. nazove Most prijateljstva predsednika NR Kine Si Đinpinga i predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Kinezi grade po Srbiji, a manir prvog čoveka Obrenovca uklapa se u Vučićeva koketiranja sa titoističkim sentimentima i korišćenja iskustava Komunističke partije Kine u radu SNS: Nacionalistički novokomponovani narativi na prostorima bivšeg Titolenda imaju izraženu udvoričku komponentu prema stranom pokrovitelju.

Interesantna je srpska potraga za prijateljima u svetu:  

Više se čak i ne sećam na kom sam to vašaru čuo: Da li u Umčarima, brdu Gradu iznad Kosjerića ili možda čak na Preobraženje u Radojini kod Nove Varoši, kad se pod šatrom zapevalo kaže nam Butros Gali, vi ste Srbi najebali. Da, da, Butros Butros-Gali je na neki način smatran uslovnim prijateljem Srba (imao je neku vrstu razumevanja za našu stvar) pa je i ta pesma bila nekako prijateljska.patski diplomata (Kopt) Butros Butros-Gali je bio na čelu UN u vreme raspada bivše SFRJ, od januara 1992. do decembra 1996. Nesumnjivo da je jedan od najtežih zadataka s kojima se suočio Butros Gali bilo upravo rešavanje ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

Butros Butros-Gali

Vest o smrti Butrosa Galija u februaru 2016. ove godine izazvala je pijetet i u širim srpskim narodnim krugovima. Evo jednog tipičnog komentara: Butros Gali je jedini generalni sekretar UN od 1990. koji nije bio američka marioneta i bio je apsolutno nepristrasan u slučaju krize i rata u bivšoj SFRJ. On nije mogao mnogo da pomogne tadašnjoj SR Jugoslaviji da izbegne uvođenje sankcija od strane UN zato što su tada Rusijom vladale proameričke marionete na čelu sa pijandurom Borisom Jeljcinom i antisrpski nastrojenim ministrom inostranih poslova Andrejem Kozirjevim, pa je predlog za uvođenje sankcija glatko prošao u Savetu bezbednosti.

Tek se pridavao značaj tome da je Gali Kopt – dakle pravoslavni brat. Nikad nije dosegao slavu jednog Handkea, ali nije doživeo ni ono što je snašlo Jasušija Akašija, koga je Momo Kapor prozvao Sjaši Uzjaši.

Ali, kad je aprila 2016. umro zaista pravi prijatelj Hrvatske – nekadašnji ministar spojnih poslova Nemačke Hans Ditrih Genšer, shvatilo se i u Beogradu da Srbija nije imala svog Genšera koji je  pokrenuo proces priznavanja Hrvatske u tadašnjoj Evropskoj zajednici. Srbija je morala tražiti svog Genšera – svog evropskog kuma kakav je, na primer, Grčkoj bio Valeri Žiskar DEsten.

Antibirokratska revolucija, dodato devedesetih šešeljizirana u dijalektici raspada SFRJ na bizaran način ukrstila je početkom devedesetih Genšera i Braću Bajić – Andriju i Tomislava. I dok su braća pevala aj vrlje vrtavrlje, aj tavrlje, sve je bilo simpa. Bio je to pravi zavičajni saund. Čak i konceptualno nadgrađivan u uspešnim TV emisijama tipa Zeleni kabare.

I šta se onda dešava: Braća Bajić su pevali i onu lepu Kopa cura vinograd (otud ide momak mlad, i tako to), ali kad je krenula histerija nacionalnog buđenja, Bajići je prepevavaju u Demokratsku evropsku pesmu, pa ispade otprilike ovako: Pogledajte drugovi, na pumpama redovi, jer je naše pune kante ispraznio Ante Marković. Obratili su se BB i Kučanu, sa istorijskim reminiscencijama: na Triglavu, neće žito, nek vam seju Tito i Kardelj. I tu je sad glavni stih: Aaooooj, Švabo Genšeru, šta spremaš za večeru, Slovenija mnogo mala, cela bi ti stala u stomak.

Srbija kroz  Spasiba Putine! pokušava da pronađe svoju  Danke Dojčland! I posle prepeva Braće Bajić ne smemo da se mnogo ljutimo na sudbinu, tešimo globalnim zaverama i teorijom Semjuela Hantingtona.

Udvorička svest teško je odvojiva od patriotske. Udvoričku poeziju Jaša Prodanović je zvao dinastičkom. Himnopevači i odadžije nisu pevali ne zbog slobode vež rad komada hljeba bijeloga i rad čaše vina crvenoga  U nečistom zraku srpske političke birtije oni su, što reče Sterija, ti koji su nađubrivali političke livade.

Za bolje razumevanje teme preporučujemo kapitalnu Čitanku srpske političke poezije (1999) Marinka Arsića Ivkova i Ivana Ivanovića: Oni pominju, između ostalih i sudbinu Đure Jakašića  i njegovu neverovatnu politički nedoslednost  Dok su na vlasti bili Karađorđevići, Đura je u pesmi molio Boga da saćuva i poživi Aleksandra Karađorđevića, Da bi samo godinu-dve docnije , kad su vlast preuzeli Obrenovići, Đura postao odani obrenovićevac i po potrebi se predano molio Bogu za zdravlje i dug život obe dinastije. Apsurd je da je Đura, za razliku od modernih konvertiteta živeo i umro u bedi. Kad se drznuo da napiše satiričnu pripovetku Ranjenik u kojoj se ismeva general Ranko Alimpić dospeo je 1878. na sud. Osuđen je na 15 dana zatvora dok je Apelacioni sud preinačio kaznu na 8 dana zatvora koju pesnik nije izdržao jer je u međuvremu zverski pretučen, podseća Ivkov.

Čak je i Jovan Jovanović Zmaj, veliki satiričar i još veći dečiji pesnik napisao pesmu kraljici Dragi Mašion nesuđenoj zaštitnici umetnika. Zmaj nije bio srpski državljanin alu mu je trebala srpska penzija.

Jovan Jovanović Zmaj

Ivkov i Ivanović očili su blagoglagoljivost i kod Jovana Sterije Popovića i pesničke dinastije Ilić: Jovan Ilić uskliknuo je u čast povratka Miloša Obrenovića, dok je njegov sin Vojislav autor Maskenbala na Rudniku koji se u pesmama suprostavljao apsolutističkom režimu kralja Milana Obrenovića spevao odu njegovom sinu Aleksandru.

Šlihtanje Vučiću je veliko, ali teško će se ponoviti gazimestanski dometi apologije iz vremena uspona Mloševića. Paradoksalno ali Vučić je čak sad probao da relativizuje i udvorištvo prema njemu, tako što je probao da racionalizuje političko vidovdansko nasleđe.

Citat iz jednog od hitova guslarske kasete izvesnog Milutina Kuburovića glasi Oj Srbijo bogom dana ti nam rodi Slobodana. Sada ti je MIlošević vođa  majka mu je Lijeva rijeka, slobodarska luča odvjetnika.  

 Navni pojac s Kosova Radoslav Zlatanović napisao je Himnu na ledini (posvećenu Miloševiću) u kojoj lepom i mladom govorniku sunce pali nakostrešenu kosu. Za Vučića govore da je mudar i da vidi više od nas, ali još niko njegove govore nije preporučio protiv dečijih strahova i piškenja u krevet u sklopu ugnjetavanja Srba na Kosovu, a toga je bilo poznih osamdesetih kad je kult ličnosti zaista bio državna religija. 

Teško je povući jasnu razliku između rodoljubive i udvoričke poezije. Književnik Predrag Čudić ukazao mi je jednom prilikom da je prostitucija sa nacionalnim osećajima i podilaženje mejnstrimu takođe udvorištvo.

I Branko Miljković nije hteo da se dovrori već je pisao iz srca i duše svoju pesmu o Maršalu koji kad govori kao da zvezde padaju. I tri viđenja s Titom Đorđa Blaševića kao i Računajte na nas pre su emotivna iskrenost nego udvorištvo.

Podsećamo i na hard kor trilogiju folk pevača Borislava Zorića Ličanina: 1) Oda Slobodanu iz 1999. 2) Karadžiću srpski sine iz 1994. 3)  Predsjedniče Dodik Milorade iz 1998.

A, šta kažete na Stara srpska zastavo visoko se izdigni jer mi svi Srbi dozvasmo se pameti. Ne, to nije sa Gazimestana za Miloševićeva vakta. To je iz pesme Vučić Aleksandar koju potpisuje Marija Maxima.  Možda je nekome smešno kad Marija peva naša snaga i prevashodnost, neka čuje cela planeta - Vučic Aleksandar. Možda je tek oporo ono On je naš, yes, yes srpski Eliot Nes?, ali, ne znam da li ste obratili pažnju da u ovoj pesmi ima nešto neobično - svti zbog njega ćemo ući u Evropsku uniju.  E, da se tako pevalo na Gazimestanu 1989. 

Izvor: Nedeljnik

Komentari

Poštovani pre kontaktiranja najljubaznije vas molimo da se upoznate sa našom politikom o privatnosti.

Kolumne
BG
BG

Kad bi beogradski izbori bili sad u nedelju 24. marta, opet bi sve zavisilo od p...

Za i protiv
Za i protiv

Nakon što je postao novi predsednik zagrebačkog Dinama, proslavljeni fud...

Kolone - virus za opoziciju
Kolone - virus za opoziciju

Vučićevo javno obraćanje prekinulo je Topalkov nastup u „Šarenic...

Hrvatska i Srbija - ko kome soli pamet
Hrvatska i Srbija - ko kome soli pamet

Njihove relacije i zagrebački susret u jesen 2018. ipak su bili iskreniji od on...

PZND
PZND

Planeta Mars ima dva satelita – Fobos i Deimos – koji su među najma...

demostav
NAJČITANIJE
Ko koliko zarađuje u Evropi
Ko koliko zarađuje u Evropi

Plate  zaposlenih u  Srbiji među najnižima u regionu i Evropi Prose...

NATO od Srbije udaljen tri godine
NATO od Srbije udaljen tri godine

  U svakom društvu, postoje teme koje se radije preskaču. Određen...

Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane
Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane

Na ulice Tirane je 13. maja izašlo više desetina hiljada ljudi koj...

Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat
Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat

  U junskom istraživanju crnogorskog Centra za demokratiju i ljudska pr...

Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja
Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja

* Pomeranje zadatih rokova za završetak deonice Preljina - Požega je u...

2024. Sva prava zadržana.
Zabranjeno je svako kopiranje sadržaja sajta.

UŽIVO
Ovaj sajt koristi "kolačiće" kako bi se obezbedilo bolje korisničko iskustvo. Ako želite da blokirate "kolačiće", molimo podesite svoj pretraživač.
Više informacija možete naći na našoj stranici Politika privatnosti