srpski english

U fokusu / Makronov plan za Evropu

Najmlađi francuski predsednik od vremena Napoleona ima plan kako da spase Evropsku uniju od unutrašnjih sukoba. Izlaz je – u podeli na tri kruga ili različito integrisane zone. Budući pravac Evropske unije zavisiće od toga da li će uspeti da nametne svoju viziju. Šta Makronov plan za Evropu podrazumeva i u kom krugu bi se našla Srbija?

Makronov plan za Evropu

U fokusu / Makronov plan za Evropu

Najmlađi francuski predsednik od vremena Napoleona ima plan kako da spase Evropsku uniju od unutrašnjih sukoba. Izlaz je – u podeli na tri kruga ili različito integrisane zone. Budući pravac Evropske unije zavisiće od toga da li će uspeti da nametne svoju viziju. Šta Makronov plan za Evropu podrazumeva i u kom krugu bi se našla Srbija?

autor teksta
Ana Otašević | Demostat | Beograd 5. Aug 2018 | U fokusu

„Evropa je suviše slaba, suviše spora, suviše nedelatna”, tako je opisao stanje Evropske unije Emanuel Makron u govoru na Sorboni prošlog septembra pre nego što je izneo svoju viziju Evrope.

Ova vizija je rezultat potresa unutar Evropske unije koji su u prvi plan izneli njene slabosti i prestrojavanja snaga na globalnoj političkoj sceni.

Za francuskog predsednika Evropska unija u sadašnjem obliku nema budućnost. Kriza sa migrantima i Bregzit pokazali su da zemlje koje je čine nisu u stanju da pronađu jedinstveni odgovor na izazove. Pukotine u evropskom jedinstvu su postale još očiglednije.

 „Neću da budem deo generacije mesečara”, poručio je Makron u govoru pred Evropskim parlamentom 17. aprila.

Ova aluzija na knjigu Kristofera Klarka „Mesečari – kako je Evropa krenula u rat 1914” govori o ozbiljnosti sa kojom Makron gleda na aktuelnu situaciju u Evropi.

Da li on to naslućuje rat, da li čuje ratne trube?

Prava granica u Evropi deli „progresivne” od „nacionalista”, rekao je početkom jula, sa istom energijom sa kojom je o tome govorio u Atini, na Sorboni i u Frankfurtu. U sukobu ovih antagonističkih snaga francuski predsednik vidi glavni izazov uoči evropskih izbora 2019. godine.

U snaženju autoritarizma, nacionalizma i ksenofobije u centralnoj i istočnoj Evropi, unutar Višegradske grupe, a potom i u Austriji i Italiji, Makron, koji se u drugom krugu predsedničkih izbora borio protiv Marin Le Pen, kandidatkinje ekstremne desnice, vidi opasnost za budućnost Evrope, kao i za svoju političku karijeru.

Njegova ambicija je od početka bila da reformiše Evropu – to je bilo jedno od obećanja koja su ga dovela u Jelisejsku palatu.

Ova reforma se odnosi na finansije i odbranu, na administraciju, socijalnu politiku i sve druge oblasti u kojima je potrebno osnažiti evropski „suverenitet”.

Kako je moguće sprovesti reforme u uniji čije se članice ne slažu oko suštinskih pitanja, kao što su imigracija ili upravljanje institucijama?

Tako što će se podeliti na više ili manje integrisane zone, predlaže Makron.

 „Da je Evropa uvek čekala ceo klub da se izjasni ne biste bili ovde”, uputio je žaoku protivnicima svog plana reforme u Evropskom parlamentu. Njegova namera je da pridobije većinu na konsultacijama u evropskim prestonicama koje će trajati do oktobra. Mađarska je odbila francuski predlog, dok su druge zemlje spremne da saslušaju Makrona sa više ili manje naklonosti.

Senzualna Evropa

Prva stanica bila je Portugalija, gde je prošle nedelje izneo svoj plan o Evropi u tri kruga.

Evropa bi, rekao je francuski predsednik, trebalo da bude „toplija, osećajnija, senzualnija”. „Stvorili smo Evropu koja je u velikoj meri birokratska. Evropa ne bi treblo da se odnosi samo na pravila (…) koja se nameću iz daljine”.

Prvi krug, najširi, vidi kao „uniju vrednosti, demokratskih principa i ekonomskih sloboda”, nešto između Evropske unije i Saveta Evrope (u kome je 47 zemalja sa oko 820 miliona stanovnika, uključujući i Rusiju).

Ovaj krug će biti „manje integrisan, ali će se u njemu veoma insistirati na vrednostima”.

Makron u njemu vidi i Rusiju i Tursku „bilo kao njegov deo, bilo kroz sporazume o pridruživanju”, kao i Veliku Britaniju, sa kojom tek traba da se dogovore uslovi za izlazak iz Evropske unije.

Drugi krug, snažnije integrisan, odnosi se na „jedinstveno tržište”, negde između „Evropske unije i sadašnje evro zone”. Unutar ovog kruga bi bila garantovana „istinska sloboda kretanja”, a zemlje koje tu spadaju bi, prema Makronovoj zamisli, bile zadužene za „vojna, trgovinska i numerička pitanja”. U ovom krugu bi se, može se pretpostaviti, našle zemlje Istočne Evrope.

Treći krug ili „srž reaktora”, kako se Makron izrazio, činiće zemlje čije je tržište mnogo više integrisano, sa zajedničkom socijalnom politikom i zajedničkom zaštitom za nezaposlene. U ovom krugu bi mogle da se nađu ključne članice evro zone, odnosno Francuska, Nemačka, Belgija, Holandija, Italija, Španija, Luksemburg, Portugalija.

Mesto za Srbiju

Srbija bi mogla da se nađe u prvom, najlabavijem krugu, onom u kome će se „veoma insistirati na vrednostima”.

Ambicije Srbije da se nađe u Evropskoj uniji 2025. godine umanjene su Makronovim istupanjima („teško ide i sa 27 članica, a kamoli sa 30 ili 32”).

Makron insistira na „iskrenim i efikasnim” potezima srpske vlade u smislu ispunjavanja obaveza u procesu pridruživanja, kako je rekao nakon razgovora sa Aleksandrom Vučićem na zajedničkoj konferenciji za štampu u Jelisejskoj palati 17. jula. Za njega nikakvu ulogu ne igraju „automatski kriterijumi” poput datuma koji je prethodno iznela Evropska komisija u još jednoj akciji ohrabrivanja budućih članica ili poturanja šargarepe pod nos, u zavisnosti od interpretacije.

Ukoliko francuski plan bude prihvaćen i Evropska unija postavi drugačije osnove svog budućeg razvoja od onih koje su do sada važile, proces pridruživanja bi mogao da potraje mnogo duže nego što se nadaju srpske vlasti, koje će tako ostati bez važnog argumenta za povlačenje nepopularnih poteza u zemlji. Makron je rekao da nema daljeg širenja dok Evropska unija ne bude reformisana, za šta je potrebno, prema njegovoj proceni, deset do petnaest godina. Ovo odlaganje procesa povećava neizvesnost u njegov ishod.

Ukoliko francuska vizija Evropske unije odnese prevagu nad nemačkom, koja je godinama dominirala, više će se, dakle, insistirati na „vrednostima”, nego što je to bilo u slučaju Rumunije i Bugarske na primer. Francuzi sa mešavinom besa i frustracije posmatraju razvoj situacije u Poljskoj i Mađarskoj, u kojima su na udaru pravosuđe, medijske slobode i socijalna politika.

Srbija iz francuskog ugla mora još mnogo toga da uradi da ne bi bila poistovećena sa autoritarnim režimima Istočne Evrope koji joj izazivaju glavobolju. U neophodne promene spada i način na koji se vlast odnosi prema pravosuđu, vladavini prava, prema medijima, da li stvara uslove za razvijanje demokratskog političkog života u zemlji ili ga guši.

Francuski interes za Srbiju je povećan, o tome govori i življa ekonomska saradnja, ali Francuska sarađuje sa Srbijom, a ne sa njenim vlastima, kako mi je suptilno skrenuo pažnju jedan francuski diplomata. To znači da će Makron da se sastaje sa Vučićem, ali ne uoči izbora, kao Angela Merkel.

Jedan detalj na koji Francuzi obraćaju pažnju: kada je diplomata pitao francuskog stručnjaka za medijske zakone koliko dugo bi u Fransukoj opstali mediji poput „Informera”, „Kurira” i drugih srpskih tabloida, odgovor je bio – pet minuta.

Odgovor na to koliko će trajati put Srbije do Evrope kakvu zamišlja Makron je u sposobnosti srpske vlasti, koju personiifikuje Aleksandar Vučić, da smanji antagonizme u društvu tako što će olabaviti kontrolu nad medijima i institucijama sistema.

Gde su granice Evrope

Makronova ideja o Evropi u više krugova ili više brzina nije nova. Utvrđivanje granica Evrope bio je glavni izazov nakon Drugog svetskog rata. U različitim etapama evropske izgradnje javljali su se različiti predlozi o tome koliko daleko na istok treba da se proteže Evropska unija i koji stepen integrisanosti treba da postignu države.

U jesen 1994. godine, pre nego što će Austrija, Finska i Švedska postati članice, Nemačka i Francuska su predložile uniju u dve brzine. Nemački plan je podrazumevao „tvrdo jezgro”, u kome bi bile zemlje osnivači, bez Italije, dok bi Francuska i Nemačka bile u srcu ovog jezgra. Plan je predviđao da ove zemlje stvore monetarnu uniju, usaglase se oko zajedničke spoljne politike i odbrane. Krajem iste godine usledio je francuski odgovor. Eduar Baladir, premijer u vreme Fransoa Miterana, predložio je podelu Evrope na tri dela – pet zemalja koje su za integraciju bi činile tvrdo jezgro, ostale članice unije bi bile u drugom krugu, a države koje su bile na putu pridruživanja u EU (Poljska, Mađarska, Češka republika, Slovačka, Bugarska i Rumunija) našle bi se u trećem krugu.

Alan Žipe, koji je u to vreme bio ministar spoljnih poslova, razvio je ovu ideju, predlažući da se formira spoljni krug država „partnera”, u koji bi ušle zemlje centralne i istočne Evrope. One bi, prema tom planu, bile deo jedinstvenog tržišta i delile sa ostalim članicama iste carinske propise. Žipe je predvideo i više krugova u kojima bi važio princip veće solidarnosti. Zemlje unutar tih krugova bi bile u stanju da ostvare veću saradnju u domenu odbrane, monetarne i spoljne politike. Bilo je i drugih predloga a svi su imali u vidu grupisanje država koje su blisko povezane unutar Evropske unije i grupisanje zemalja koje su manje integrisane van unije, sve do formiranja konačne linije razgraničenja.

Makronova ideja o tri kruga podseća na Baladirov plan, s tom razlikom što je Baladir isključivao mogućnost da se u najširem krugu evropskih zemalja nađu Rusija, Ukrajina i Belorusija.

Makronova namera da bliže sarađuje sa Rusijom bliža je degolovskoj tradiciji. Ova tradicija u političkoj kulturi Francuske podrazumeva težnju da se objedini kontinent (od Atlantika do Urala) u interesu ekonomskog napretka i veće bezbednosti. To podrazumeva smanjenje tenzija sa Rusijom, kao i stvaranje nezavisne evropske odbrane, odnosno odvajanje Evrope od američkog odbrambenog „kišobrana”.

Francuski predsednik Šarl de Gol je 1966. godine okrenuo leđa NATO-u i tražio od američkog predsednika Lindona Džonsona da ukloni američke snage iz Francuske kako bi povratio suverenitet nad svojom teritorijom. De Gol je izašao iz zajedničke komande NATO-a i povukao francuske vojnike iz ove vojne organizacije u koju se Francuska vratila tek 43 godina kasnije, odlukom predsednika Nikole Sarkozija.

Zajednička evropska odbrana je jedna od tačaka oko kojih se Francuska i Nemačka slažu, ali do sada ova ideja nije dobila veći zamah zato što podrazumeva ne samo ogromna ulaganja, već i zajedničku spoljnu politiku. Dolazak Donalda Trampa u Belu kuću i nedavna istupanja na evropskoj turneji, u koja je spadala i kritika Angele Merkel, osnažili su, međutim, ovu ideju.

„Vreme kada je Evropa mogla jednostavno da se osloni na Sjedinjene Američke Države da nas brane je prevaziđeno”, rekla je nemačka kancelarka u maju, prilikom susreta sa Makronom. Francuski ministar spoljnih poslova, Žan-Iv Le Drijan je u sličnom tonu govorio nakon samita NATO-a u Briselu početkom jula.

Veći Evropljanin od Šredera 

Kako na Makronove predloge reaguju članice Evropske unije?

 Nemačka, koja je sa entuzijazmom dočekala izbor Emanuela Makrona u Jelisejskoj palati, predsednika koji je „više naklonjen Evropi od Gerharda Šredera”, slaže se sa opštim smernicama njegove evropske politike, ali je rezervisana kada su u pitanju predlozi kako da se sprovede. Nemačka je, na primer, spremna da izdvoji mnogo manje za zajednički budžet i ne želi da on služi za spasavanje zemalja koje su pale u dug, poput Grčke. Svestan nemačke uzdržanosti Makron je objasnio da ovaj budžet „neće služiti da se rešavaju problemi ove ili one zemlje, već da se smanji nezaposlenost”.

Britanci nalaze da je „najmlađi francuski predsednik od Napoleona” izvukao korist od njihovog povlačenja iz unije. U sred političkog haosa koji je izazvao Bregzit, britanski establišment gleda na Francusku kao na zemlju koja doživljava renesansu i pita se kako je uspela da ih baci u senku kada su u pitanju odnosi sa Donaldom Trampom. Sposobnost Makrona da stekne poene kod nove američke administracije vide kao znak obnovljenog francuskog prestiža i afirmacije Makrona kao novog lidera Evrope.

Piter Rikets, bivši šev Forin ofisa i bivši britanski ambasador u Francuskoj, smatra da je Makron postao „vodeći evropski političar koji ima viziju sveta i aktivnu spoljnu politiku”, a da je Bregzit, koji oduzima svu energiju političarima u Londonu, umanjio britansku ulogu u Vašingtonu i u svetu.

U Austriji, gde komentatori nekad predstavljaju Sebastijana Kurca kao „Makrona sa Alpa”, francuskog predsednika doživljavaju kao predstavnika nove generacije evropskih poličara koji su alternativa dosadašnjem „sistemu”.

Makronova politika, liberalna u ekonomiji i restriktivna kada je reč o migrantima, nije daleko od politike austrijskog kancelara, iako je Kurc, koji deli vlast sa ultradesničarima, konzervativniji kada je reč o društvenim pitanjima.

Austrijska vlada se ne slaže sa celinom francuskih predloga za reformu Evropske unije, ona je za veću decentralizaciju, odnosno za veći prostor odlučivanja na nacionalnom nivou. U tome je bliža zemljama poput Mađarske i Poljske, čija vizija Evropske unije je veoma različita od Francuske.

Mađarski predsednik Viktor Orban ne želi da Francuska vodi Evropsku uniju.  U intervjuu koji je dao nemačkom konzervativnom listu „Bild” poručio je Nemcima da budu na oprezu od francuskog koncepta „ koji znači francusko vođstvo u Evropi plaćeno nemačkim novcem”.

Za Orbana je Makron autsajder, dok je njegova partija deo konzervativne, demohrišćanske Evropske narodne partije koja ima većinu u Evropskom parlamentu.

Francuski predsednik se, međutim, nada da će njegova evropska ofanziva uoči evropskih izbora u maju sledeće godine uticati da se promeni odnos snaga na evropskoj političkoj sceni.

Komentari

Poštovani pre kontaktiranja najljubaznije vas molimo da se upoznate sa našom politikom o privatnosti.

U fokusu
Nataša Miljković: RTS od svojih gledalaca vešto skriva suštinske probleme
Nataša Miljković: RTS od svojih gledalaca vešto skriva suštinske probleme

Između dva pola medija, onih koji su, kako nezavisni i onih koji su provladini,...

Nelegitimni i nelegalni izbori u okupiranim oblastima
Nelegitimni i nelegalni izbori u okupiranim oblastima

Vlasti koje je Moskva instalirala na okupiranim teritorijama Ukrajine otvorile s...

Ambasador Velike Britanije posetio Demostat
Ambasador Velike Britanije posetio Demostat

Ambasador Velike Britanije u Srbiji Edvard Ferguson posetio je danas Demostat. T...

Zoran Đinđić - čovek velike ideje i vizije
Zoran Đinđić - čovek velike ideje i vizije

Đinđić je rođen u Bosanskom Šamcu 1. avgusta 1952. godine. Deset godi...

Šta je sa obećanim spomenikom Zoranu Đinđiću?
Šta je sa obećanim spomenikom Zoranu Đinđiću?

Ako se vratimo u 2016, setićemo se i da Vučić nije propustio priliku da kaže...

demostav
NAJČITANIJE
Ko koliko zarađuje u Evropi
Ko koliko zarađuje u Evropi

Plate  zaposlenih u  Srbiji među najnižima u regionu i Evropi Prose...

NATO od Srbije udaljen tri godine
NATO od Srbije udaljen tri godine

  U svakom društvu, postoje teme koje se radije preskaču. Određen...

Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane
Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane

Na ulice Tirane je 13. maja izašlo više desetina hiljada ljudi koj...

Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat
Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat

  U junskom istraživanju crnogorskog Centra za demokratiju i ljudska pr...

Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja
Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja

* Pomeranje zadatih rokova za završetak deonice Preljina - Požega je u...

2024. Sva prava zadržana.
Zabranjeno je svako kopiranje sadržaja sajta.

UŽIVO
Ovaj sajt koristi "kolačiće" kako bi se obezbedilo bolje korisničko iskustvo. Ako želite da blokirate "kolačiće", molimo podesite svoj pretraživač.
Više informacija možete naći na našoj stranici Politika privatnosti