srpski english

U fokusu / Vučić u Jelisejskoj palati

Za Francusku još uvek postoji zid između Zapadne i Istočne Evrope i dok se on ne sruši neće biti širenja Evropske unije. Šta će joj nove zemlje sa autoritarnim vladama koje podsećaju na zemlje Višegradske grupe od kojih ima noćne more?

Vučić u Jelisejskoj palati
foto: printscreen

U fokusu / Vučić u Jelisejskoj palati

Za Francusku još uvek postoji zid između Zapadne i Istočne Evrope i dok se on ne sruši neće biti širenja Evropske unije. Šta će joj nove zemlje sa autoritarnim vladama koje podsećaju na zemlje Višegradske grupe od kojih ima noćne more?

autor teksta
Ana Otašević | Demostat | Beograd 18. Jul 2018 | U fokusu

Vučić je u utorak bio u Parizu, u radnoj poseti francuskom predsedniku Emanuelu Makronu.

Nije to bio prvi sastanak francuskog i srpskog predsednika „posle više od 15 godina”, kako su izveštavali reporteri vodećih srpskih medija. Vučićevi prethodnici su takođe dolazili u radne i zvanične posete Parizu. Žak Širak je poslednji predsednik koji je posetio Beograd, bilo je to pre 18 godina. I raniji susreti lidera dve zemlje su predstavljani kao prekretnica u odnosima, kao na primer nakon susreta Borisa Tadića i Nikole Sarkozija 2011. godine,  kada je „Politika” pisala da Francuska ubrzava Srbiju na putu ka Evropskoj uniji. Ovaj put je naslov uoči posete glasio „Obnavljanje tradicionalnih veza Srbije i Francuske”, a nakon posete „Nema napretka ka EU bez podrške Francuske”.

Razgovor u Jelisejskoj palati odvijao se najpre u četiri oka, pre nego što su im se pridružile delegacije, na čemu se mnogo insistiralo u medijskim izveštajima. Prethodnog dana su oči u oči razgovarali Tramp i Putin. Da li je to novi trend u diplomatiji, da šefovi država razgovaraju bez svedoka?

Sastanak sa francuskim predsednikom je tražio Vučić. O tome da će se sastati sa Makronom obavestio je javnost u maju, kada je u Parizu sa predsednikom Albanije Edijem Ramom učestvovao na skupu o rivalstvu velikih sila na Zapadnom Balkanu.  Skup je organizovao Evropski savet za spoljne odnose, panevropski tink-tenk u kome su bivši ministri, premijeri, generalni sekretari NATO-a, finansijeri, poput Martija Ahtisarija, Joške Fišera i Džordža Soroša. Na skupu je bio i Ivan Vejvoda, potpredsednik Maršalovog fonda.

Nakon što je dugo pogled upirao ka Berlinu, kao centru evropske moći, Vučić sada okreće pogled ka Francuskoj, u pokušaju da dobije podršku za svoju politiku. Za to će biti potrebno više od podsećanja na stogodišnje savezništvo u Prvom svetskom ratu, jer Francuska nije zainteresovana za ovaj region kao što su Nemačka i Austrija.

Šta je, dakle, tražio Vučić od Makrona? Podršku za njegov plan za Kosovo, za ulazak u EU?

„Ako traži našu podršku, prvo moramo da znamo koji mu je plan”, rekao mi je francuski diplomata uoči sastanka. Ako ima plan, on nije poznat ni srpskoj javnosti, iako predsednik kaže da od građana „niko neće ništa kriti” i najavljuje referendum u slučaju da se menja Ustav.

Nakon sastanka sa Makronom izjavio je da je dobio podršku za pronalaženje „kompromisnog rešenja„ sa Albancima na Kosovu koje bi obezbedilo „trajni mir”. Kakvo bi to bilo kompromisno rešenje nagađanje ne prestaje. Podela? Razmena?

Pored toga što je teško zamisliti da bi Francuska mogla da uzme u razmatranje bilo koje drugo rešenje za Kosovo od onog kome je u velikoj meri doprinela, za francusku stranu Kosovo nije dovoljan uslov za ulazak Srbije u EU.

A to ima veze sa Makronovom vizijom Evropske unije koja je drugačija od ideje o EU koju ima Angela Merkel.

Pitanje proširenja je za njega neodvojivo od  reforme EU. Unija 28 članica, naredne godine 27, kada iz nje izađe Velika Britanija, nije jedinstvena i solidarna, kaže Makron, a ako se to ne promeni neće biti daljeg širenja.

Šta to znači? Pariz je prošle jeseni predložio čitav niz mera za reformu EU u periodu od 2019. do 2024. godine, u oblasti trgovine, odbrane, budžeta EU, socijalne politike, funkcionisanja evropskih institucija, kako bi se suštinski promenila organizacija EU. Nemačkoj kancelarki je trebalo osam meseci da odgovori na predlog francuskog predsednika, što govori o značajnim razlikama u pristupu. Slika Evropske unije kakvu danas imamo je u velikoj meri zasluga Nemačke. Evropska unija kao prostor slobodne trgovine donela joj je ekonomski procvat, u čemu su značajnu ulogu imali povoljni uslovi za izvoz ali i širenje unije na istok, gde je pronašla rezervoar jeftine radne snage. Nemačka ne bi da se odrekne dela suvereniteta u korist snažnijih evropskih institucija. Razlog što je konačno odgovorila na francuske predloge su izbori u Italiji, koji su pokazali da je moguća dalja dekompozicija Evropske unije, kao i

neprijateljski potezi Donalda Trampa naspram Evropske unije, a najpre naspram Nemačke, koji su u domenu trgovine značili povećanje takse na uvoz čelika i aluminijuma i najavu uvođenja taksi na automobile.

Tramp bi tako mogao da bude novi ujedinitelj Evrope, ako njegovi postupci nateraju članice unije da prevaziđu razlike i razmišljaju o zajedničkom interesu. To je ono što Francuska priželjkuje.

Smisao reformi EU, kaže Makron, jeste suverena, jedinstvena i demokratska Evropska unija. Ako je nemačka vizija od 2005. godine bila dominantna, sada bi to mogla da bude francuska. Makron se, uostalom, vidi kao nastavljač Šarla de Gola i njegove vizije Evrope, sa jakom francusko-nemačkom osovinom i suverenim institucijama. Koliko će u tome uspeti još je neizvesno – Francuska tek pokazuje znake oporavka nakon dugog perioda ekonomske krize koji je oslabio njene pozicije. Makron je izabran zato što je obećao reforme koje će pokrenuti francusku privredu, pa je prinuđen da se prvo pozabavi sopstvenim dvorištem.

Ali Makron je sila u usponu, a Merkel je na zalasku. Francuskom predsedniku na ruku ide i Bregzit, jer bi u Velikoj Britaniji teško imao saveznika za veći suverenitet evropskih institucija. Francuska diplomatija, koja je teško doživela što joj je pre neku godinu značajno smanjen budžet, kao posledica ekonomske krize, traži sada da joj se daju veća sredstva u trenutku kada Francuska ima priliku da osnaži svoj uticaj u Evropi i svetu.

Finansije, vojska i spoljna politika, to su smernice Evropske unije na kojima Francuska želi da radi sa Nemačkom u okviru reforme EU.

Makron je za Evropu „u više brzina”. „Evropa (se) već (razvija) u više brzina, nemojmo da se plašimo da to kažemo i želimo”, rekao je u govoru na Sorboni prošlog septembra predstavljajući svoj plan za EU. To podrazumeva snažnu bazu oko „srca Evrope”, u kojoj bi bile dozvoljene veće razlike. U ovoj bazi vidi i Veliku Britaniju.

„Srce Evrope” bi bila evro zona, od koje želi da napravi centar evropske ekonomske moći. To podrazumeva zajednički budžet, iz koga bi se izdvajalo za siromašnije zemlje EU i formiranje Evropskog monetarnog fonda, po ugledu na Međunarodni monetarni fond. Merkel je spremna da izdvoji mnogo manje za zajednički budžet, uz objašnjenje da ne želi „uniju dužnika”.

Najviše približavanje je u domenu odbrane. Makron želi zajedničke evropske snage za intervenciju do 2020. godine, zajednički budžet odbrane i zajedničku vojnu doktrinu, sa čim se Merkel slaže, iako evropske snage za intervenciju vidi u okviru NATO-a. Nemačka kancelarka predlaže da se osnuje evropski savet bezbednosti sa ograničenim brojem članova koji će se rotirati, kao odgovor na bezbednosne izazove u svetu. Slaže se da je neophodna zajednička migraciona politika i evropska policija na spoljnim granicama unije koja bi kontrolisala migratorne tokove.

Za Francusku je to pomak, ali ne dovoljan, ne na nivou Makronove ambicije, koji namerava da na tome radi u narednih pet godina.

Kako se Balkan uklapa u ovu viziju reformisane Evrope?

Makron je izazvao potres kada je, u obraćanju poslanicima Evropskog parlamenta u Strazburu prošlog aprila rekao da je uslov za dalje proširenje reforma Evropske unije.

Ovu ideju je potom ponovio mesec dana kasnije na samitu zemalja Zapadnog Balkana u Sofiji, a zatim i na sastanku sa Vučićem u Parizu.

„Nikome nećemo da učinimo uslugu ako govorimo o proširenju a ne promenimo pravila u EU koja loše funkcioniše”, rekao je na konferenciji za štampu sa Vučićem u Parizu.

„Srbija nema nikakve šanse da uđe u Evropsku uniju (do 2025. godine) ako ne ispuni ono što je odlučeno sa obe strane, (u oblasti) vladavine prava, reformi”, rekao je Makron.

Makron želi da poruči evropskim partnerima da je ozbiljan u nameri da reformiše EU. U tom smislu je i odluka da se suprotstavi otvaranju pregovora Makedonije i Albanije za pristupanje EU.  Francuske diplomate u regionu ovu odluku smatraju pogrešnom zbog nestabilnosti ovih zemalja i straha od ruskog uticaja. Na prisustvo Rusije, Turske i Kine na Balkanu Pariz gleda sa podozrenjem. Otud Makronova odluka da dođe u Srbiju, na Vučićev poziv. Ako već dolazi Putin, zašto ne bi i on. Za neke francuske analitičare Balkan je upravo mesto gde bi trebalo da potvrdi svoju viziju suverene Evropske unije.

Ali ako je Nemačka iz pragmatizma do sada uglavnom ignorisala neprijatne teme vladavine prava, slobode štampe, korupcije, koje se poput stikera lepe na revere predstavnika političke elite u Srbiji, Francuska nema razloga da to čini.

Francuzi imaju manje razloga od Nemaca da budu zadovoljni dosadašnjim proširenjem. Ideja o Evropi u više brzina nametnula se i zato što Francuska ne želi da deli isti prostor sa zemljama čije vlade koketiraju sa ekstremnom desnicom, poput Austrije, Mađarske, Italije, Poljske. Makronu je to utoliko važnije što je izborio pobedu u drugom krugu predsedničkih izbora od Marin Le Pen, ekstremne desničarke koja svoje pozicije gradi i na evropskim savezima sa partijama koje dele sličnu viziju migracije, granica, Evrope. Njena stranka je doživela fijasko u Francuskoj ali strah od toga da bi mogla da se uzdigne do narednih izbora nije nestao, pogotovo ako se uzmu u obzir tendencije ka ekstremno desničarskim politikama u drugim evropskim zemljama.

Makron je kao i Merkelova pragmatični kapitalista, ali pošto nema ekonomski interes u zemljama Višegradske grupe manje je sklon da zažmuri na politike ovih zemalja koje iz francuskog ugla nemaju veze sa vrednostima za koje se zalaže, a koje podrazumevaju vladavinu prava, nezavisno sudstvo i slobodnu štampu.

Ukoliko se evropski strukturni i investicioni fondovi vežu za poštovanje ovih vrednosti, čemu se protivi Poljska i druge zemlje koje se smatraju pogođenim, onda će EU imati mehanizam da vrši pritisak na njihove vlade.

Francuzi su se uverili i kako stvari stoje unutar evropskih institucija, u kojima su imali manje saveznika za svoje inicijative od Nemačke, koja je često imala podršku članica Višegradske grupe sa kojima je povezana ekonomskim interesima.

Jedno od Makronovih izbornih obećanja bilo je da će da preduzme mere protiv urušavanja cene radne snage i socijalnih prava radnika u EU zbog konkurencije jeftinih radnika iz istočne Evrope, na čemu je Merkelova izgradila nemačku imperiju.

Za Francusku još uvek postoji zid između Zapadne i Istočne Evrope i dok se on ne sruši neće biti širenja Evropske unije. Šta će joj nove zemlje sa autoritarnim vladama koje podsećaju na zemlje Višegradske grupe od kojih ima noćne more? Ona želi prijateljske zemlje, saveznike koji će je sutra podržati u evropskim institucijama. Da li je to Srbija?

Predsednik Narodne stranke, Vuk Jeremić, u autorskom tekstu za list „Mond” koji je izašao istog dana kada je Vučić u Parizu razgovarao sa Makronom, poručuje da ona to nije i u tome nije usamljen.

„U Emanuelu Makronu vidimo predvodnika otpora oživljenom autoritarizmu i tlačenju u Evropi”, piše Jeremić, bivši ministar spoljnih poslova Srbije i predsednik Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

Vučića je povezao sa onim snagama unutar EU kojima je Francuska proglasila rat, „neliberalnim” režimima koji rade na jačanju autokratskog načina vladanja, dijabolizaciji političkih protivnika, koji drže medije pod kontrolom, urušavaju nezavisne institucije i imaju veze sa organizovanim kriminalom.

Naveo je da je Srbija na listi od samo nekoliko zemalja Grupe za finansijske akcije, međuvladine organizacija za borbu protiv pranja novca i finansiranje terorizma. Zbog ovoga ne može da ima koristi od dolaska Francuske agencije za razvoj, finansijske institucije koja daje kredite siromašnim zemljama u oblasti dugoročnog razvoja, novih izvora energije, digitalne ekonomije i nauke. Ova institucija za sprovođenje francuske politike razvoja najprisutnija je u Africi, a potom u francuskim prekomorskim departemanima, u Aziji, na Bliskom Istoku i u Južnoj Americi. Francuski ministar spoljnih poslova, Žan Iv Le Drijan saopštio je na samitu u Londonu 10. jula da je njen mandat proširen i na Balkan. Prva zemlja koja će od ovoga imati koristi je Albanija.

 „Ako odbijemo da se suočimo sa snaženjem autokratija u zemljama Zapadnog Balkana”, piše Jeremić, „rizikujemo da vidimo kako se dugoročni interesi Evropske unije i balkanskih zemalja urušavaju”.

Jeremić, drugim rečima, upozorava Francusku da će, ukoliko se na Balkanu bude ponašala kao Nemačka, nauditi sopstvenim interesima odnosno sopstvenoj viziji Evropske unije. To je argument na koji Makron ne bi trebalo da je ravnodušan.

Komentari

Poštovani pre kontaktiranja najljubaznije vas molimo da se upoznate sa našom politikom o privatnosti.

U fokusu
Đukić Dejanović: Vaspitna funkcija škole je ispod optimuma
Đukić Dejanović: Vaspitna funkcija škole je ispod optimuma

Od masakra u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", koji se dogodio 3. maja...

Ambasador Ferguson: Važno je da slušamo i poštujemo jedni druge
Ambasador Ferguson: Važno je da slušamo i poštujemo jedni druge

Ambasador Ferguson ističe da je Ujedinjeno Kraljevstvo na trećem mestu i kada ...

Rusi primoravali građane Ukrajine da glasaju na predsedničkim izborima
Rusi primoravali građane Ukrajine da glasaju na predsedničkim izborima

Pobedom na predsedničkim izborima, Vladimir Putin je produžio svoju vladavinu ...

Nataša Miljković: RTS od svojih gledalaca vešto skriva suštinske probleme
Nataša Miljković: RTS od svojih gledalaca vešto skriva suštinske probleme

Između dva pola medija, onih koji su, kako nezavisni i onih koji su provladini,...

Nelegitimni i nelegalni izbori u okupiranim oblastima
Nelegitimni i nelegalni izbori u okupiranim oblastima

Vlasti koje je Moskva instalirala na okupiranim teritorijama Ukrajine otvorile s...

demostav
NAJČITANIJE
Ko koliko zarađuje u Evropi
Ko koliko zarađuje u Evropi

Plate  zaposlenih u  Srbiji među najnižima u regionu i Evropi Prose...

NATO od Srbije udaljen tri godine
NATO od Srbije udaljen tri godine

  U svakom društvu, postoje teme koje se radije preskaču. Određen...

Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane
Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane

Na ulice Tirane je 13. maja izašlo više desetina hiljada ljudi koj...

Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat
Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat

  U junskom istraživanju crnogorskog Centra za demokratiju i ljudska pr...

Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja
Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja

* Pomeranje zadatih rokova za završetak deonice Preljina - Požega je u...

2024. Sva prava zadržana.
Zabranjeno je svako kopiranje sadržaja sajta.

UŽIVO
Ovaj sajt koristi "kolačiće" kako bi se obezbedilo bolje korisničko iskustvo. Ako želite da blokirate "kolačiće", molimo podesite svoj pretraživač.
Više informacija možete naći na našoj stranici Politika privatnosti