srpski english

Kolumne / Seća li se Vučić Desnice?

Fudbal i kult ličnosti 

A, sećate li se vi prijema fudbalera evropskog šampiona Crvene zvezde nakon pobede nad Olimpikom u Bariju kod Slobodana Miloševića? 

Seća li se Vučić Desnice?

Kolumne / Seća li se Vučić Desnice?

Fudbal i kult ličnosti 

A, sećate li se vi prijema fudbalera evropskog šampiona Crvene zvezde nakon pobede nad Olimpikom u Bariju kod Slobodana Miloševića? 

autor teksta
Zoran Panović | Nedeljnik | Beograd 3. Sep 2017 | Kolumne

Vladimir Jugović je otprilike pitao Miloševića da li se nekad bavio sportom, a on mu je otprilike odgovorio da je u mladosti malo plivao. I to je bilo to. Nije se, realno, Miloševićeva harizma primila mnogo na stadionima, a ruku na srce ni Milošević kao da nije bio posebno zainteresovan za fucu. Miloševiću je deficit u tom bitnom resoru kompenzovao Arkan. Vremena su se promenila i što se tiče opozicije: Vuk Jeremić je zvezdaš, ali mnogo daleko od toga da mu kao Vuku Draškoviću nekad sa Severa pevaju – Ajmo Delije svi u glas – Vuk Jeremić navija za nas. Ni Boško Obradović kao zvezdaš ne stoji mnogo bolje sa porodičnim vrednostima na Severu. Šešelj je kao zvezdaš svoju slavu na stadionu izgustirao u zori pluralizma. Nisam čuo ni da se Milanu Stamatoviću skandira na jugu – kao partizanovcu.

Pre neki dan za potrebe teksta sprovedem mini anketu: Pitam desetak poznanika (pouzdano znam, većinom njegovih birača s prošlih predsedničkih izbora), za koga navija Saša Janković? I niko nije znao. Izgleda da čovek navija ni za koga, kako je neko negde napisao. Dok Ljubiša Preletačević Beli, ako niste znali navija kombinovano – za Crvenu zvezdu i Partizan. Preciznije: Ako treba za Zvezdu, onda Zvezda, ako treba za Partizan onda za Partizan.

 I za vreme dosmanlija sem Vladana Batića – vatrenog navijača Crvene zvezde (urbana petooktobarska legenda kaže da je on bio u akcionom jedinstvu s navijačima Zvezde), nije bilo mnogo pravih tifoza. Bivši, predsednik Srbije Boris Tadić, što se fudbala tiče, ostaće najviše upamćen u bizarnim antologijama po detalju kad je decembra 2009. zajedno s ministarkom omladine i sporta Snežanom Samardžić Marković ( da li je se još sećate?) i predsednikom Skupštine grada Beograda Aleksandrom Antićem kažnjen sa po 40.000 dinara zbog ispijanja šampanjca na Marakani posle kvalifikacione utakmice za svetsko prvenstvo Srbija – Rumunija, čime je prekršen zakon o zabrani točenja alkohola na stadionu. Nije zabranjeno bio nazdravljati, ali bez alkohola. Inače, nije Tadić bio kao Tito da navija samo za reprezentaciju, jer navija za Partizan. Kao i Dačić. I Tomislav Nikolić.

Političko biće Aleksandra Vučića neodvojivo je od fudbala. Realno, nijedan srpski političar od Slobodana Penezića Krcuna nije toliko identifikovan sa sudbinom Crvene zvezde od Vučića. Mentalna atmosfera u Srbiji je toliko poremećena da se čak i činjenica da je Partizan osvojio poslednje prvenstvo, tretira kao da im je Vučić dopustio, maltene kao da ih malo i simpatiše, makar zbog Milorada Vučelića koga iskreno ceni, kažu oni koji dobro poznaju Vučića. 

Pobeda Zvezde protiv Krasnodara i Partizanova osveta Videotonu, podsvesno su pokazali koliko je Srbija željna Evrope. Jer javno se ne skandira Evropi na srpskom stadionu – samo Putinu.    

Na predlog minista odbrane Aleksandra Vulina da se fotografije predsednika Vučića postave u vojne objekte, radi jačanja kulta države, naslonla se izjava generalnog direktora Crvene zvezde Zvezdana Terzića da Zvezdin plasman u grupnu fazu Lige Evrope posvećujemo čoveku koji je verovao u nas kad niko drugi nije, koji nam je davao snagu kada smo posustajali, hvala do neba Aleksandru Vučiću, ovo je njegov trijumf!. Krenule su po čaršiji odmah cinični komentari da će posle Mitića, Šekularca, Pižona, Piksija, Džajića, evropskih šampiona iz 1991, i Vučić biti Zvezdina zvezda. Sve to je pojačalo julsku vest iz Požarevca da će Vučić biti pokrovitelj ovogodišnjih Ljubičevskih konjičkih igara, da bi se na sve nadovezao pre neko veče nadahnuti nemanjićevski Vučićev govor na Međunarodnom Viteškom festivalu Despot Stefan Lazarević - Just Out 3 podno zidina manastira Manasija kod Despotovca, a što je zaokruženo državničkim nastupom na otvaranju 28. Roštiljijade u Leskovcu. Ako je kao premijer mogao da dovede Stros Kana i Blera, da mu je zapalo da kao predsednik obeležava Milanski edikt umesto Tome, verovatno bi i papa stigao u Srbiju. I Toma je obeležavao Milanski edikt kao da ga je doneo kralj Milan, a ne car Konstantin, i bio pokrovitelj raznih lepih stvari, ali se i držao Ustava kao pijan plota, i šteta je što na ikonostatu njegove zadužbine – crkve Svetog Dimitrija u Bajčetini  nije oslikan za pokolenja i čin ostavke na mesto predsednika SNS.

Uglavnom, što zbog Vulina, što zbog Zvezdana Terzića i raznih brendiranih manifestacija, umesto o Kosovu unutrašnji dijalog se rasplamsao o kultu ličnosti i jednoumlju.  

Citiramo: Smatram da Politika, koja je nesumnjivio naš najbolji dnevnik, ne bi smela da se pridružuje neodmerenim i sasvim neopravdanim preterivanjima kojima se meni pripisuju zasluge i vrednosti koje nemam. Velika radost zbog ustavnih promena ne može da bude opravdanje za veličanje bilo kog pojedinca ..., a veličanjem pojedinca možemo samo da kompromitujemo politiku za koju se borimo.

Šta bi rekli? Stigla je bolja budućnost: Unutrašnji dijalog o Kosovu je uspešno okončan društvenim konsenzusom, ustavne promene su izvršene u evropskom duhu, a najstariji dnevni list na Balkanu opet je samo u svom tradicionalnom duhu preterao u pohvalama, pa im Vučić smiruje doživljaj. Ali, nije. To je citat iz protesnog (otvorenog) pisma koje je Slobodan Milošević uputio Politici u vreme trijumfa antibirokratske revolucije. Milošević (u tom pismu), a ne Vučić danas povodom Vulinove inicijative o slikama u kasarnama, smatra da treba ukinuti praksu reklamiranja i popularisanja ličnosti imitiranjem malograđanskih manira bulevarske štampe. Pismo je objavljeno diskretno, pri dnu srednjih strana Politike. A što je najstariji dnevni list na Balkanu naterao bio Miloševića da presavije tabak? Zato što je Politika preštampala deo intervjua Gertrude Munitić iz Duge u kome se ona skoro senzualno izjašnjava o Miloševiću. Inače ko ne zna, Gertruda je hrvatska operska pevačica sa bitnim sarajevskim delom karijere i glumačkim izletima, zvezda bivše Juge. Milošević ističe da su njegov eventualni lični šarm i horoskopske karakteristike kojima se bavi Duga, neprihvatljiv način tretiranja njegove ličnosti.

Čak se i Aleksanadar Tijanić, u to vreme dok piše za Slobodnu Dalmaciju, vrlo oprezan prema Miloševiću i kritičan prema nacionalnom buđenju, peca na ovu udicu, tvrdi da je Slobino pismo Politici senzacionalno (kao što je senzacionalano i Vučićevo opiranje Vulinovoj inicijativi), i objavljuje tekst pod naslovom Milošević kao sex-simbol. Naivni (tada) Tijanić tvrdi da je to privatni šamar službenim obožavaocima koji su se utrkivali da dokažu kako je ispravnost njegove (Miloševićeve) političke filozofije neizbežni proizvod njegovih nadnaravnih genetskih i mentalnih osobina te sretnoga rasporeda zvezda i prsta istorijskog Proviđenja.

U to vreme, postojao je u Beogradu list Osmica. Ona je na naslovnoj strani objavila Breninu fotku gde joj se lepo naziru sise ispod neke providne bluzice, kao što je objavila i poster koji su kamiondžije lepile na svoje drumske krstarice i pronosili kult ličnosti prostorima umiruće SFRJ, sa udvoričkim sloganom Sloboda se piše sa N. I Gertrudu Munitić u Dugi sačekala su pitanja o tom čoveku. I Tijanić se sa čaršijom pita zašto je Milošević na mnoge izlive kultizacije njegove ličnosti od strane naroda reagovao tek posle otvorene Gertrudine ljubavne izjave, pa zaključuje kako zli jezici tvrde da je to učino zbog toga što je Gertruda svojevremeno bila velika muzička simpatija Tita lično, dok su strani novinari (ne)osnovano tvrdili mnogo više od muzičke simpatije. Uvek su pipavi ti kontinuiteti harizmi tipa Tito – Čaušesku, Milošević – Iljesku.

I onda dolazimo do finala: Lako je Vulinu da pomisli, na primer, kako je Borko Stefanović lažna levica, pa iz frustriranosti govori o kultu ličnosti i jednoumlju, ali da li bi Vulin mogao da demantuje reči njegove bivše šefice iz JUL-a Mire Marković koja u zenitu antibirokratske revolucije tvrdi da svaka glorifikacija mora imati svoje etičke i estetske granice. A onda briljantno nastavlja: Istorijsko pamćenje pokazuje da su socijalističke zemlje sklone glorifikaciji ideja i pojedinaca To isto istorijsko pamćenje pokazuje da te sklonosti ka takvoj glorifikaciji nisu razvijale socijalizam već ga blokirale i sasvim unazađivale. Možemo li da socijalizam zamenimo sa evropskom budućnošću? I dobićemo vrednu pouku. Jer, bez imalo cinizma, retko ko kao Mira Marković ume da definiše stvari. Pa i kad je ona pisala za Dugu u vreme kad je tamo zvezda bio Milomir Marić.

A, šta ako je Terzićeva izjava (čak i kad zanemarimo idolopoklonički patos) u suštini tačna – da je Vučić zaista verovao u nas kad niko drugi nije, koji nam je davao snagu kada smo posustajali? Mada, jedna stvar u vezi navijanja za Zvezdu je antropološki indikativa: Da li prihvatanjem kulta KGB ikone Vladimira Putina, Zvezdini navijači na simbolički podsvesno intuitivan način odaju počast svojim krcunovskim korenima? Pa i komunisti nisu loši ako se prekrste i rade za srpsku (rusku) stvar. I kakav je smisao srpskog antititoizma ako se taj proces završi u novom kultu kojim Srbi pokazuju da mogu voleti Ruse više nego Hrvati Genšera, Bošnjaci Erdogana, da mogu biti veći Putinov fan klub, nego što Kosovo može ikad biti Klintonov. Delije su se opredile – Putin. Vučić tu može biti samo autsorsing.

Vratimo se u mart 2011. i podesetimo se kako se izveštavalo, i kako se pravi kult ličnosti: Putin je na Marakanu zakoračio u 19 časova i 33 minuta. Njegovo pojavljivanje u loži Rajko Mitić (prvi red, sedište pet), ispred koje je bio prostran crveni tepih, naišlo je na neviđeno oduševljenje među navijačima Zvezde. Dok su sa zapada i istoka gromoglasnim aplauzom dočekali gosta iz Moskve, u stavu mirnu sa pogledom ka njemu, sa severa se zaorilo: Ti si Zvezdin četnik, Putine! i Spasi Srbiju iz ludnice, Putine! Čak su i mladi fudbaleri dva tima bacili oko na ložu, s obzirom na to da lopta još nije krenula sa centra posle gola, pa su tako fotoreporteri i Putinovo obezbeđenje bili jedini na stadionu koji su u tim trenucima radili. Uz bakljadu, delije su razvile transparent na ruskom jeziku: Stariji brate, poljubi našu mati i reci joj da smo pravedni, da se borimo i da ćemo se boriti, reci joj da je volimo!, a potom i zapevale Kaljinku. Nisu izostala ni pogrdna skandiranja na račun predsednika Srbije Borisa Tadića (premijera Mirka Cvetkovića niko nije konstatovao) i predsednika Fudbalskog saveza Srbije Tomislava Karadžića.

Sasvim je sigurno da nijedan klub iz Jugosfere (Tim Džuda), neće imati levičarske navijače kao Livorno recimo, niti će negovati tradicije antifašizma i boriti se za prava radničke klase. Ovdašnji klubovi zaboravljaju svoje izvore, a neguju svoje kontradikcije; komunističko poreklo i nacionalističko dokazivanje. Pokretačka, a uistinu i sva snaga Dinama iz Moskve bio je Lavrentij Pavlovič Berija, šef Staljinove tajne policije. Pokretačka snaga Crvene zvezde bio je Slobodan Penezić Krcun. Navijači moskovskog Dinama nose transparente sa Berijinim portretom i natpisom Samo vas posmatram, Zvezdini su totalno zaboravili na Krcuna i prešli u četništvo. I to antizapadno, što je apsurd.

Početkom devedesetih Vojislav Šešelj je bio predložio da vodeći srpski klubovi promene ime pa da se Zvezda zove Beli orlovi a partizan Četnik. I onda bi navijači Četnika verovatno bili gori od bed blu bojsa kad je Tuđman preimenovao Dinamo u Kroaciju. Zvezda je najveća bila u Bariju – kad je u suštini bila po igračkom sastavu najmanje srpska, kad je bila internacionalana, jer je i pravljena za veliku državu, veliku ligu i velike domete. I samo kao takva je mogla da bude respektabilni brend srpstva. Kao svetska Zvezda.  

Pre neki dan deca iz srpskih porodica iz Like, Zadra i Rijeke gostovala su u Beogradu u okviru letnje svetosavske škole srpskog jezika i kulture. Tom prilikom primio ih je predsednik Vučić koji je otpočeo razgovor, pa je dečaka Tina upitao za koga navija, a ovaj je kao iz topa odgovorio – za Rijeku. Vučić ga je kao fol kritikovao i predložio mu da navija za malo veći klub od Rijeke, Dinama ili Hajduka - dakle, za Zvezdu ili Partizan. Naravno, u Hrvatskoj ni liberalni krugovi nisu propustili da Vučićevu izjavu etiketiraju kao recidivirajuću na politiku koja je upravo najviše koštala Srbe u Hrvatskoj. Vučić je, eto, priuštio hrvatskoj javnosti njegove čokoladice. Vučić bi ispao simpatičan da je rekao da treba navijati za Zvezdu, a ne i za Partizan. Bio bi iskreniji, i ne bi obrnuto proporcionalno zaličio na Ljubišu Belog koji navija za oba klub. Mada i ovako, Vučićeva izjava je malo prenapuhana u Hrvatskoj. Trapava možda jeste, ali teško i zlonamerna.

Evo mog malog doprinosa diskusiji: Primer mi je nekada jedinstvena druga liga u fudbalu, poznata kao kongo (zubi Bajre Župića znaju otkud to ime). U kongu  nije bilo nacionalističkih ispada kao u seriji A SFRJ. Klubovi su više tretirani kao gradski (čaršijski) i regionalni, a ne kao nacionalni simboli. Evo i primera: Ne sećam se da je neko, pa ni Srbin, u Vinkovcima dobio batine ako je došao kao deo konga. Moji prijatelji iz užičke Slobode (nekada ozbiljan kongo tim), kažu mi da su u Vinkovcima uvek bili srdačno dočekani kao simpatične Ere, a ne četniks Srbi, a da su Vinkovčani u Užicu bili neki simpatični slavonski dudeci, a ne genocidni Hrvati.

Ali, šta je sve mogao da kaže Vučić srpskoj deci iz Hrvatske koja navijaju za Rijeku ili neki drugi hrvatski klub? Možda da se seća TV prenosa utakmice Rijeka – Juventus na Kantridi iz marta 1980. Kad je Rijeka igrala 0 : 0 iako su za Juve nastupali Zof, Širea, Đentile, Kabrini, Tardeli, Betega..., da ih je trenirao Trapatoni. Da im ispriča o odbranama Ravnića. Ili da im priča kako je Rijeka oktobra 1984. razbulaca Real Madrid 3:1 na Kantridi. Real u kome su igrali Kamačo i Štilike. Ili da im ispriča da je posle Juventusa i Reala, Crvena zvezda odmah nakon Barija najslavniji tim koji je igrao na Kantridi: Deveto je to bilo kolo prve savezne lige 1991.

Nikada do tada na Kantridi nije viđeno toliko hrvatskih zastava i nacionalnog naboja, kao i osiguranja. Nakon događaja na utakmici Hajduk – Partizan, provaljivanja u teren i paljenja jugoslovenske zastave na Poljudu, milicija je pretpostavljala da bi se nešto slično moglo dogoditi i na Kantridi. Bacaju se baklje u teren, Armada kamenuju Delije i miliciju... Vučić je mogao deci da objasni užas nacionalizma na tribinama, da je i on nekad bio deo toga, da zna sve grozote za šta je to bilo uvertitra, ali i da pohvali Rijeku da je uspela ra razbije dominaciju Dinama i Hajduka. Da li bi deca razumela kad bi im Vučić rekao da bez privatizacije Zvezde i Partizana nema simboličkog kraja srpske tranzicije?

Mogao je Vučić dečaku Tinu, malom navijaču Rijeke da ispriča kako je gluvonemog igrača Rijeke Damira Desnicu na Santjago Bernaeu belgijski sudija Roger Šoeters isključio zbog prigovora!!! Mogao im je dugo pričati kakav je majstor fudbala bio Damir Desnica (sustizao sopstveni centaršut, što neko reče), kao što je majstor u književnosti bio Vladan Desnica. Možda im je mogao i reći da su Srbi.

Mogao je i da im ispriča o utakmici Hajduka iz Splita i Radničkog iz Niša u Kupu UEFA, kad je vetar pomerao loptu golmanu Simoviću čim je ovaj postavi za degažiranje. I kad je na Poljudu zaista bilo kao da igraju dva naša kluba u međunarodnom takmičenju.

Nemoguće da Vučić nije znao da je Armada ove godine brodom došla u Split, a da im je Torcida pevala Morem plovi jedan mala barka.

Partizan je posle eliminacije Njukasla na penale postao prvi srpski klub koji se plasirao u grupnu fazu Lige šampiona. Igrao je u grupi s Murinjovim Portom, s Realovim Galaktikusima... Nije se osramotio. Svaka čast Moci Vukotiću, ali Taribo Vest je najveća sila koja je igrala u Partizanu, a koju ja pamtim. I onda sam se pitao kao li se Mateus osećao kad s Partizanovim autobusom krene Ibarskom u Lučane. pa na crnoj tački kod Kratovske stene, skrene u Dragačevo, pa sedne na klupu stadiona Mladosti i pomisli šta li mu dobacuju radnici druge smene Milana Blagojevića na tribinama?

A, sećate li se kako su Zvezdu sekunde delile od prezimljavanja na evropskoj sceni, nakon šokantno primljenog gola u Starzburu u poslednjem kolu Lige kupa UEFA  2005?

Zvezda Valtera Zenge valjda je cilj Vladana Milojevića. Nekoliko dana po odlasku iz Srbije, Raluka Zenga, supruga slavnog trenera  i nije baš imala reči hvale za našu prestonicu: Beograd izgleda kao da je zamro pod debelim slojem prašine. Dunav lenjo protiče kroz grad, klizi ispod ogromnih mostova, kraj starih, potištenih zgrada razrušenih u bombardovanju, kao neki skeleti obeljeni suncem.

Osećam se kao u izgnanstvu iznutrice bivše Jugoslavije - rekla je tada u stilu Balkanskih duhova Roberta Kaplana Rumunka za medije u svojoj zemlji. Ali, to je Beograd, pre intervencija naprednjačke vlasti u prostoru. 

Komentari

Poštovani pre kontaktiranja najljubaznije vas molimo da se upoznate sa našom politikom o privatnosti.

demostat komentari

Gagarin

Nikada vinkovcani nisu gostovaki u Uzicu, i obrnuto.Jer su jedni bili Druga liga Zapad, a drugi Istok. 30. Nov 2018
demostat komentari

Sava Stevanović

Za Preletačevića nije baš tačno... Devojka sa kojom živi je bivša kapitenka odbojkaškog kluba Partizan... Prema tome, ne pita se on, zna se za koga mora da navija!!! 26. Nov 2017
demostat komentari

Dida

Bravo! Podržavam vaše članstvo u savetu Rts , naravno ukoliko uspete tamo nešto da promenite! 5. Oct 2017
demostat komentari

Dragutin

Svaka čast, čist pogodak u metu.., 4. Sep 2017
Kolumne
Za i protiv
Za i protiv

Nakon što je postao novi predsednik zagrebačkog Dinama, proslavljeni fud...

Kolone - virus za opoziciju
Kolone - virus za opoziciju

Vučićevo javno obraćanje prekinulo je Topalkov nastup u „Šarenic...

Hrvatska i Srbija - ko kome soli pamet
Hrvatska i Srbija - ko kome soli pamet

Njihove relacije i zagrebački susret u jesen 2018. ipak su bili iskreniji od on...

PZND
PZND

Planeta Mars ima dva satelita – Fobos i Deimos – koji su među najma...

Politički darvinizam i "drugo poluvreme"
Politički darvinizam i "drugo poluvreme"

Rejting pulmologa Branimira Nestorovića raste u Beogradu, ali on više ne...

demostav
NAJČITANIJE
Ko koliko zarađuje u Evropi
Ko koliko zarađuje u Evropi

Plate  zaposlenih u  Srbiji među najnižima u regionu i Evropi Prose...

NATO od Srbije udaljen tri godine
NATO od Srbije udaljen tri godine

  U svakom društvu, postoje teme koje se radije preskaču. Određen...

Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane
Albanija: Izbori na najvećoj evropskoj plantaži marihuane

Na ulice Tirane je 13. maja izašlo više desetina hiljada ljudi koj...

Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat
Predsednik Demokrata Crne Gore ekskluzivno za Demostat

  U junskom istraživanju crnogorskog Centra za demokratiju i ljudska pr...

Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja
Izgradnja autoputa Pakovraće - Požega do kraja godine pod znakom pitanja

* Pomeranje zadatih rokova za završetak deonice Preljina - Požega je u...

2024. Sva prava zadržana.
Zabranjeno je svako kopiranje sadržaja sajta.

UŽIVO
Ovaj sajt koristi "kolačiće" kako bi se obezbedilo bolje korisničko iskustvo. Ako želite da blokirate "kolačiće", molimo podesite svoj pretraživač.
Više informacija možete naći na našoj stranici Politika privatnosti