Odnosi Srbije i Evropske unije, institucionalna saradnja i uticaj geopolitičkih promena na politiku proširenja glavne su teme razgovora sa Toninom Piculom, poslanikom u Evropskom parlamentu iz poslaničke grupe socijalista i demokrata (S&D). Kao izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, Picula u intervjuu za Demostat predstavlja proces donošenja Izveštaja o napretku i komentariše unutrašnja dešavanja u Srbiji: proteste, izborne uslove, medijske slobode. Takođe, govori o Planu rasta, ali i o mogućim reformama unutar Unije.

DEMOSTAT: Kao izvestilac za Srbiju u Evropskom parlamentu zaduženi ste za pripremu Izveštaja o napretku Srbije u procesu pridruživanja EU. Kako nastaje ovaj Izveštaj i da li nakon usvajanja u Evropskom parlamentu utiče i na koji način na odnos Evropske komisije prema državi kandidatu?

SAGOVORNIK: Izvješće nastaje tako da moj ured s administracijom Parlamenta radi na nacrtu izvješća, koje ima svoju formu koju slijedimo. Rezultat tog nacrta su višemjesečne pripreme, koje uključuju i posjet Srbiji i nebrojeni razgovori s političkim akterima, ostalim EU institucijama i diplomatima. Potom se nacrt predstavlja na Odboru za vanjske poslove, te se dopunjuje amandmanima. Nakon toga, sve te amandmane razmatramo i rezultat toga su tzv. kompromisni amandmani koje onda pregovaram zajedno s izvjestiteljima iz sjene, koji imaju funkciju predstavnika svake političke grupe. Finalno izvješće proizvod je tih pregovora. Način rada u EP-u je takav da mora postojati šira suradnja više političkih grupa, a što se na kraju i manifestiralo snažnom podrškom izvješću na Odboru. Izvješća Europskog parlamenta su višesmjerna politička poruka. Ponajprije prema zemlji kandidatu za članstvo, ali i drugim institucijama EU -  Komisiji i Vijeću. Uvjeren sam da poruke u njemu imaju relevantnost i na politička razmišljanja drugih institucija EU. Budući da su pristupni pregovori o članstvu proces u kome se ogleda njihov odnos prema stanju u Srbiji, stagnacija na relaciji Bruxelles - Beograd koja traje četiri godine dovoljno govori o raspoloženju prema zbivanjima u zemlji.

DEMOSTAT: Kako biste opisali saradnju sa Parlamentom u Srbiji? Da li je komunikacija sa Vama kao izvestiocem za Srbiju, sa predstavnicima vlasti nešto što bi trebalo da se podrazumeva?

SAGOVORNIK: Suradnja s parlamentom u Srbiji svakako nije onakva kakva bi trebala biti. Što se tiče zastupnika vladajuće koalicije u parlamentu i općenito predstavnika vlasti, kontakti su rijetki, ali ne zbog manjka interesa s moje strane. Predstavnici vladajuće stranke su apriori negativno reagirali na moje imenovanje uz neviđenu medijsku harangu i izbjegavanje susreta. Predstavnici ostalih vladajućih opcija ne izražavaju želje za sastankom ili mi samo upućuju nervozne poruke preko društvenih mreža. S predstavnicima parlamentarne opozicije i drugim akterima se češće sastajem, najčešće u Bruxellesu i Strasbourgu. Ja sam od početka imenovanja na ovu dužnost uvijek bio dostupan svim političkim dionicima u Srbiji, ali njihov odnos prema meni dosta govori i o (ne)postojanju političke volje pojedinih opcija da zemlja komunicira s Europskim parlamentom sva otvorena pitanja važna za pridruživanje EU. Vlast u Beogradu ignorira činjenicu da se završna ratifikacija pristupnog ugovora Srbije i EU mora dogoditi upravo u Europskom parlamentu.

DEMOSTAT: Kako ocenjujete donošenje Zakona za koje vlast tvrdi da će poboljšati izborni proces, a za koji tvrdi da je u skladu sa preporukama ODIR-a?

SAGOVORNIK: U kontekstu izbornog procesa, smatram da smo još daleko od stvaranja uvjeta za fer izbore u skladu s preporukama ODIHR-a i stavovima Europskog parlamenta. Osim uspostave funkcionalnog REM-a, mislim da se puno se toga još mora  implementirati kako bi se ova loša situacija promijenila. Promjene moraju biti stvarne, ne samo kozmetičke. Nažalost, posljednji lokalni izbori krajem trećeg mjeseca su pokazali koliko je Srbija još daleko od fer, transparentnih i inkluzivnih uvjeta za izbore.

DEMOSTAT: Kako vidite trenutnu političku situaciju u polarizovanoj Srbiji?

SAGOVORNIK: Tijekom posjete Beogradu početkom godine, kao delegacija Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta, izrazili smo ozbiljnu zabrinutost zbog stanja demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, medijskih sloboda i politički motivirane upotrebe represivnih struktura. Oštro smo odbacili režimsko manipuliranje teorijama zavjere o tome da netko iz EU organizira prevrat u Srbiji pomažući tzv obojenurevoluciju. Posebno smo ukazali na zastrašivanja i pritiske od strane vladajućih na prosvjednike, novinare, aktiviste i političke protivnike. Te ocjene nakon pola godine, nažalost, i dalje stoje.

Prosvjedi prije svega odražavaju rasprostranjeno duboko nezadovoljstvo sveprisutnom korupcijom, sistemskom zaštitom odgovornih za propuste, derogiranjem svihinstitucija - pogotovo pravisuđa i padom povjerenja u vladajuće strukture. Uz sve to, pojačani pritisci, tenzije, nasilje i nepravilnosti su bili vidljivi krajem trećeg mjeseca tijekom lokalnih izbora. Vidimo i pokušaje ovladavanja cjelokupnom medijskom scenom preko pritisaka na uređivačku politiku rijetkih preostalih neovisnih medija. Sve je to nažalost pojačalo dojam o izrazito konfliktnojdruštvenopolitičkoj situaciji. Posljedica tih umreženih deficitaje kompletan zastoj na putu prema EU. Naravno da jevladajuća struktura glavni krivac za takvu lošu društvenu klimu u kojoj građani Srbije predugo žive.

DEMOSTAT: U poslednje vreme jedna od dominantnih tema u Srbiji je zamrzavanje sredstava Srbiji iz Plana rasta. Iako nema zvanične odluke o tome, sredstva nisu već duže vreme uplaćena. Koji bi naredni potez Evropske komisije mogao da bude po ovom pitanju?

SAGOVORNIK: Smatram da je povjerenica Kos dobro istupila nedavno kada se otvorila tema obustave sredstava iz Plana za rast, ali ne treba biti prebrz u donošenju zaključaka. Poznato je da ne misle svi u Komisiji na isti način. Baš suprotno. Mi smo u najnovijem izvješću o Srbiji direktno ukazali i na taj problem.Pozvali smo Komisiju na jasniji i dosljedniji pristup prema vlastima u Srbiji, izrazili smo nezadovoljstvo zbog popustljivog pristupa u kontekstu dugotrajnog nazadovanja zemlje u područjima vladavine prava i demokracije, kao i Vučićevog destabilizirajućeg utjecaja na cijelu regiju. Zadnji incident kada je skupina “sigurnosno zanimljivih osoba” poslana iz Beograda u Crnu Goru uoči summita EU-Zapadni Balkan dovoljno govori o destruktivnim kapacitetima jedne maligne politike koja se ne smije pomagati novcem poreznih obveznika iz EU.

Tonino Picula/foto: European Parliament

DEMOSTAT: U toku je razmatranje budžeta Evropske unije za 2028. godinu. Šta će biti prioriteti Evropskoj komisiji u narednom budžetskom ciklusu EU?

SAGOVORNIK: Prije svega, proračun EU-a za sljedeće višegodišnje razdoblje odraz je aktualnih okolnosti i političkih prioriteta koji su oblikovani pod utjecajem geopolitičkih i gospodarskih izazova. Sigurnost, obrana, strateška autonomija i konkurentnost zasigurno će biti među najistaknutijim prioritetima, uz tradicionalne politike koje su oblikovale EU kakvu poznajemo danas, a to je EU solidarnosti, kohezije i potpore poljoprivredi.

Vjerujem da će novi proračun biti i odgovor na izazove koje EU ističe posljednjih godina, uključujući potrebu da Europa ojača svoju inovativnost i tehnološke kapacitete te postane prostor u kojem se razvijaju novi proizvodi, tehnologije i rješenja koja mogu konkurirati na globalnoj razini.

Ono što će vjerojatno predstavljati najveći izazov u pregovorima, kao i u prethodnom proračunskom ciklusu, jest pitanje financiranja. S jedne strane bit će države članice koje zagovaraju restriktivniji proračun, a s druge one koje inzistiraju na očuvanju snažne kohezijske politike. Uz nove prioritete, EU mora pronaći sredstva i za postojeće obveze, uključujući i otplatu instrumenata uspostavljenih nakon pandemije. Dodatnu dimenziju pregovorima daje i politika proširenja, odnosno mogućnost pristupanja novih država članica, što će također imati značajan utjecaj na buduću raspodjelu sredstava.

U svakom slučaju, pregovori o novom višegodišnjem financijskom okviru bit će zahtjevni i politički delikatni. Ipak, uvjeren sam da je moguće postići kvalitetan kompromis koji će omogućiti Europskoj uniji da odgovori na izazove koji su pred njom, a istodobno očuva vrijednosti na kojima počiva.

DEMOSTAT: S obzirom na Vaše dugogodišnje iskustvo u međunarodnim odnosima kako vidite proširenje EU u kontekstu sadašnjih geopolitičkih okolnosti (peta godina rata u Ukrajini, sukobi na Bliskom istoku)? Kako vidite ulogu Evropske unije?

SAGOVORNIK: Sedam glavnih valova proširenja pokazuje da je Unija kroz svoju povijest koristila proširenje kao alat stabilizacije i integracije. No danas se ta logika mijenja. Proširenje više nije samo pitanje normi i standarda, nego i pitanje sigurnosti i utjecaja. U svijetu u kojem konkurentski akteri aktivno djeluju u europskom susjedstvu, EU prepoznaje da odgađanje proširenja ima konkretne političke posljedice. Upravo zato se sve više govori o proširenju kao strateškom alatu.
Živimo u najdužem periodu bez proširenja u povijesti EU. Proširenje EU ponovno se pojavilo kao strateški politički prioritet u sve dramatičnijem globalnom kontekstu. Ruski rat agresije protiv Ukrajine, u kombinaciji s povratkom unilateralizma i transakcijske politike - personificirane od strane predsjednika SAD-a Donalda Trumpa - sve više poništavaju međunarodno pravo, multilateralizam i globalniporedak temeljen na pravilima. Jasno je da je tu poseban segment svakako Ukrajina i što učiniti da joj se da  ohrabrujuća perspektiva. Nakon odlaska Orbana s čela Mađarske, stvorili su se uvjeti da se s Kijevom otvore pregovori, kao i s Moldavijom, koja je također geopolitički relevantna. Europska unija upravo u ovim prijetećimgeopolitičkim vremenima mora stvarati saveze, mora širiti interese i mora ojačati svoj položaj. Međutim, isto tako je jasno da su danas vladavina prava i usklađenost s zajedničkim politikama bitniji nego ikad i da se upravo zato traži proširenje i partnerstva s državama koje prate naše politike.

DEMOSTAT: Da li je realno tzv. dvoslojno članstvo (bez prava veta novih država članica) i da li se o tom modelu govori unutar EU?

SAGOVORNIK: Čini se kako je non-paper Francuske i Njemačke samo još jedan oblik istraživanja alternativa i ispitivanja terena s ciljem približavanja država kandidatkinja članstvu u EU.. Međutim, i tu se jasno traži ispunjenje standarda, s posebnim naglaskom na geopolitičku situaciju a naglašava se i da taj proces može biti reverzibilan u slučaju nazadovanja. Ipak, pokazuje se da je i dalje dominantno raspoloženje unutar EU kako ne može biti zamjene za punopravno članstvo i da kandidatkinje moraju ispuniti uvjete kako bi koristile prava kao članice bloka. Na kraju krajeva, drugačiji pristup ne bio korektan prema npr. Crnoj Gori, koja je u završnoj fazi pristupnog procesa. Međutim, pod pritiskom geopolitike ovaj prijedlog će još itekako bitiraspravljan.

DEMOSTAT: Da li je moguće proširenje pre unutrašnje reforme EU za koje se zalažu neke države članice EU?

SAGOVORNIK: To je pitanje koja izaziva podjele i suprotstavlja onu klasičnu ambiciju entuzijasta s pragmatizmom drugih. Moj je stav da reforme mogu ići ruku pod ruku s proširenjem. Uostalom, svako je proširenje ujedno bilo i reformiranje unutarnjih odnosa u EU. Na kraju krajeva, kreiranje nekog novog Temeljnog ugovora o funkcioniranju Unije je proces koji bi trajao godinama, a čekaonica za proširenje se napunila. Aspekt koji vidim kao potencijalni izazov su nadolazeći izbori u nekim državama članicama, npr. sljedeće godine u Francuskoj, koji će uvelike odrediti političku volju za tempom unutarnjih reformi i proširenja.

DEMOSTAT: Da li bi prijem Crne Gore u članstvo za vreme mandata ove Evropske komisije, vratio poverenje u proces proširenja i kod drugih država kandidata?

SAGOVORNIK: Nema sumnje da bi ulazak Crne Gore u EU krajem mandata ove Komisije i Parlamenta, uz potencijalni povratak pregovorima Islanda, svakako dinamizirali proces proširenja i dali dodatano ohrabrenje drugim državama kandidatkinjama kako se reforme isplate i da postoji realna ciljna crta. Također, potencijal te izgledne priče bi dokazao i da proširenje može proći individualno, kao u slučaju Hrvatske, ali i skupno. Bila bi to potvrda i da se EU u ovim za nju turbulentnim vremenima može širiti i na zapad i na istok.

DEMOSTAT: Da li planirate da ponovo posetite Srbiju?

SAGOVORNIK: Planiram, kao i dosada, da u svojstvu stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta posjetim Srbiju u okviru radnih priprema za svako izvješće Europskog parlamenta, ali uvijek je moguć dolazak na neka pojedinačna događanja.